Kad su ljudi prije više
tisuća godina izumili kotač ili pripitomili konje omogućavajući tako
prijelaz s lova i skupljanja hrane na poljoprivredu također je počeo i
proces slabljenja kosti zbog čega su ljudi skloniji prijelomima i
osteoporozi, pokazalo je novo istraživanje.
Američki znanstvenici analizirali su koštane ostatke prvih
stanovnika Europe koji su živjeli na tom području prije 33 tisuće godina
ili kasnije i otkrili da je sjedilački način života koji je bio
omogućen poljoprivredom, a ne urbanizacija ili promjene u prehrani,
doveo do tanjih i krhkijih kostiju modernog čovjeka u odnosu na naše
pećinske pretke.
“Postoje mnogi dokazi da su prvi ljudi imali snažnije kosti i da
vježbanje s utezima kod modernog čovjeka sprečava gubitak koštanoga
tkiva, no nismo znali je li put do slabijih kostiju bio otvoren razvojem
poljoprivrede ili drugim uzrocima poput prehrane ili urbanizacije”,
kaže ravnatelj centra za funkcionalnu anatomiju i evoluciju na
medicinskom centru Johns Hopkins u Baltimoreu Christopher Ruff koji je
vodio istraživanje.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Ranija istraživanja pokazala su da su vježbanje i igre u kojima
se nosi neki teret u djetinjstvu, uz dovoljni unos kalcija i vitamina D,
najbolji način za izgradnju snažnih kostiju.
Pračovjek je imao gušće kosti u bilo kojim godinama života u usporedbi s modernim čovjekom.
Znanstvenici su uspoređivali kosti gotovo dvije tisuće osoba
koje su živjele u Kameno doba s onima iz Rimskog carstva, srednjeg
vijeka, doba Industrijske revolucije i 20. stoljeća.
Rentgenski su snimali kosti i izrađivali silikonske odljeve a
potom računalno analizirali podatke kako bi utvrdili trenutak u ljudskoj
evoluciji u kojem je počeo prijelaz ka tanjim kostima.
Prije sedam tisuća godina, s početkom razvoja poljoprivrede,
počeo je proces slabljenja bedrene i goljenične kosti i nastavio se sve
do razdoblja Rimskog carstva, otkrili su znanstvenici.
“Slabljenje je trajalo tisućama godina što pokazuje da je proces
tranzicije od početka poljoprivrede do potpuno sjedilačkog načina
života trajao vrlo dugo”, kazao je Ruff.
“Do srednjeg vijeka kosti su postale onoliko jake koliko su i danas”.
Promjene u nadlaktičnoj kosti bile su manje, utvrdili su znanstvenici.
Upravo razlika u promjenama jačine kostiju ruku i nogu
isključuje utjecaj promjene prehrane, kaže evolucijski antropolog Steven
Churchill sa sveučilišta Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini.
U strukturi kostiju nogu znanstvenici su pronašli dramatičnije
promjene jačine koštanoga tkiva povezane s pokretima naprijed-natrag
karakterističnima za trčanje ili dugotrajno hodanje nego promjene
povezane sa saginjanjem ili podizanjem.
Biolog Simon Mays, gost predavač s britanskog sveučilišta
Southampton, kaže kako je iznenađujuće s obzirom na mehanizaciju i
tehnološke mogućnosti modernog doba koje u proteklih 50 godina
omogućavaju još više mirovanja i sjedenja da kosti nisu dodatno
oslabile.
“Pitam se je li poboljšana prehrana u 20. stoljeću dovela do
bolje koštane kvalitete poništavajući učinak sjedilačkog načina života
na daljnje stanjivanje kostiju”.
