Tople kolovoške večeri u Madridu bujica
korisnika izlazi iz solarija, jer se čak i u sunčanoj Španjolskoj želja
za preplanulim tenom pretvara se u ovisnost.
Glavni grad Španjolske ima
2749 sunčanih sati godišnje, po tamošnjem meteorološkom zavodu. To
studenticu Macarenu Garciju neće odvratiti od UV zračenja u solariju.
“Mojoj
obitelji to se ne sviđa, govore mi da to nije zdravo… ali oni žive
pokraj plaže. Ja radim u gradu i isto želim biti preplanula”, rekla je
Garcia na izlasku iz solarija Solmania u središtu Madrida.
U tome
nije jedina. Jose Manuel Rodriguez, ljepuškasti 36-godišnji plesač
dolazi u salon tri puta tjedno. On želi zadržati svoju preplanulost
cijelu godinu
Dermatolog Jose Carlos Moreno to bez oklijevanja
naziva ovisnošću.
“Postoje ljudi koji misle da nikada nisu dovoljno
preplanuli” i uspoređuje ih s anoreksičarima koji uvijek misle da su
predebeli.
Po profilu to su većinom žene i muškarci ispod četrdesete koji prekomjerno dolaze u solarij jer žele čokoladnu boju kože.
Saloni
za sunčanje ili solariji pojavili su se u Americi osamdesetih godina i
tamo se već desetak godina govori o novoj ovisnosti – tenoreksiji.
Simptomi su slični ovisnosti o heroinu, tvrdi profesor Joel Hillhouse sa fakulteta javnog zdravlja u Tennesseeju.
Ovisnici
imaju snažnu želju za preplanulim tenom, potrebu za sve većim “dozama”,
osjećaj tjeskobe kad se ne “sunčaju”, euforiju kad to rade, i živcira
ih kad im prijatelji ili obitelj prigovaraju da s tim pretjeruju.
Svjetska
zdravstvena organizacija od 2012. godine uređaje za umjetno sunčanje
klasificira kao kancerogene. Prva država koja je solarije zabranila bio
je Brazil 2009., a to je pet godina poslije učinila i Australija, zemlja
koja ima najveću stopu melanoma po glavi stanovnika u svijetu.
Po
istraživanju australskih znanstvenika, umjetno sunčanje u solariju
povećava rizik od melanoma, najsmrtonosnijeg oblika raka kože, za 20
posto.
Za ovisnike o preplanulosti nema posebne terapije. Hillhouse
savjetuje osnivanje grupa za podrušku poput anonimnih alkoholičara.
