Zbog niske kalorične vrijednosti umjetni zaslađivači preporučuju se
osobama koje su na dijeti, onima s prekomjernom težinom i osobama koje
boluju od dijabetesa, no nedavna studija australskih znanstvenika
pokazala je da zamjenski zaslađivači zapravo stimuliraju apetit i potiču
na konzumaciju dodatnih 30 posto kalorija kroz hranu.
Znanstvenici sa Sydneyskog sveučilišta prvi su put istražili utjecaj umjetnih zaslađivača na mozak životinja i ljudi.
Milijarde ljudi u svijetu redovito koriste sukralozu, umjetno sladilo
niske kalorične vrijednosti. Većina takvih sladila dobiva se iz
saharoze, a među najpoznatijima su aspartam, acesulfam kalij, neotam,
natrijev ciklamat i saharin.
Testiranja provedena na muhama, kojima su tijekom pet dana davana
umjetna sladila, pokazala su da su ovi insekti nakon kronične
izloženosti zaslađivačima, bili hiperaktivni, da su patili od insomnije,
od netolerancije na glukozu, da su imali veću potrebu za slatkim, kao i
pojačan apetit te su konzumirali više kalorija.
Znanstvenici su ustanovili da umjetna sladila mijenjaju način na koji
mozak percipira okus slatkog na razini centara za nagrađivanje –
pojačavao ga je, stvorivši neravnotežu između razine “pravog šećera” i
razine glukoze, što je organizam poticalo na konzumiranje još
više šećera.
Kada konzumiramo “pravi šećer” u mozgu se oslobađa dopamin, a u krvi
raste razina glukoze. U slučaju umjetnih sladila, dopamin potiče osjet
ugode, no s obzirom na to da zaslađivači ne sadrže šećer ne
raste razina glukoze u krvi, zbog čega organizam kao nadoknadu traži
kalorije iz hrane.
Rezultati testa bili su isti kod štakora, a objavljeni su u časopisu “Cell Metabolism”.
