Skupina ulješura, najveće vrste iz skupine kitova zubana, viđena je na
području ispred Rovinja, a kako se radi o životinjama koje inače
obitavaju na dubinama od preko 1000 metara, prijeti im opasnost od
nasukavanja i ugibanja te se stoga građani mole da, ukoliko ih uoče,
odmah dojave Institutu za istraživanje i zaštitu mora Plavi Svijet.
Ulješure (Physeter
macrocephalus), u skupini od njih najmanje tri, uočene su i snimljene u
srijedu navečer, a unatoč svojoj veličini, za ljude su bezopasne
ukoliko im se ne približavaju, priopćeno je iz Plavog Svijeta.
One pripadaju istoj skupini kao i dobri dupini. U svakoj strani uske
donje čeljusti imaju do 26 koničnih zuba. Žive u svim morima i oceanima
svijeta osim u polarnim područjima, a hrane se uglavnom velikim
glavonošcima koje love na dubinama i preko 1000 metara. Boja im je
sivo-crna, a mogu imati bijele mrlje po trbuhu i oko usta. Odrasli
mužjaci mogu doseći i do 20 metara i težiti preko 60 tona, dok su ženke
manje. Mogu živjeti i preko 60 godina, a spolnu zrelost dostižu sa 8-12
godina. Ulješure žive u društvenim skupinama od 5-15 životinja u kojima
se nalaze ženke i mladunci, dok mužjaci žive uglavnom sami.
Populacija ulješura koja živi u Sredozemlju genetički se razlikuje od
najbliže populacije u Atlantiku što upućuje na izolaciju. Ulješure u
Sredozemlju direktno su ugrožene zbog zaplitanja u ribarske mreže te
zbog sudara s brodovima, a smrtnost koju danas uzrokuju mreže i brodovi
nije održiva te broj ulješura i dalje opada. Posebnu opasnost
predstavljaju snažni izvori buke pod morem – seizmička istraživanje te
sonar niske frekvencije koju koristi vojska – koji mogu uzrokovati
smrtnost i ozljeđivanje. Također, uznemiravanje uzrokovano velikim
brodskim prometom dodatno negativno utječe na njih.
Područja obitavanja u Sredozemlju povezana su s velikim dubinama te
mjestima gdje se dno naglo obrušava u dubinu. Područje najveće brojnosti
u blizini Jadrana je u području Helenskog jarka, između Jonskog mora i
Krete koja razdvaja Afričku i Helensku ploču.
Procjenjuje se da populacija koja obitava u Sredozemnom moru broji
manje od 2500 jedinki, a status te vrste u Sredozemlju je
“ugrožena” prema kriterijima Crvene liste Međunarodne unije za zaštitu
prirode (IUCN). U Hrvatskoj su ulješure strogo zaštićene.
Riječ je o vrsti koja se rijetko pojavljuje u Jadranu, uglavnom u
dubokom južnom dijelu i u blizini Otrantskih vrata. Značajan pad
brojnosti u Sredozemnom moru u posljednjih nekoliko desetljeća
vjerojatno je pridonio izostanku recentnih opažanja. Tijekom povijesti
ulješure su se pojavljivale i sjevernije u Jadranu, ali je u većini
slučajeva posjet tom području završio nasukavanjem i ugibanjem jedinki
iz uočenih skupina.
Posljednja masovna nasukavanja ulješura u Jadranu zabilježena su u
prosincu 2009. u blizini grada Vieste na poluotoku Gargano (Italija),
gdje je uginulo sedam ulješura, te u rujnu 2014. u blizini grada Vasto
(Italija), gdje su uginule tri od sedam nasukanih ulješura. Kretanje
životinja koje su pronađene kod Vasta praćeno je šest dana, nakon
inicijalnog opažanja uz otok Vis, a upravo zahvaljujući tome Institut je
uspio upozoriti kolege iz Italije na mogućnost pojavljivanja skupine u
talijanskim vodama. To je rezultiralo pravovremenom reakcijom Grupe za
hitne intervencije u Italiji, a četiri jedinke su uspješno vraćene u
more. Riječ je bila o prvoj uspješno provedenoj akciji vraćanja ulješura
u more u cijelom Sredozemlju.
Jedino dokumentirano masovno nasukavanje ulješura u hrvatskom dijelu
Jadrana dogodilo se u kolovozu 1853. kada se šest životinja nasukalo kod
Novigrada u Istri. Dijelovi kostura tih ulješura završili su u muzejima
u Trstu, Beču, Monaku i Berlinu. Kostur ulješure ulovljene 1895. između
Lastova i Korčule čuva se u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.
Informacije o uočenim ulješurama mogu se dojaviti na brojeve telefona
Instituta Plavi svijet 051 604666 ili 091 4637424, email
info@plavi-svijet.org
