Političko djelovanje religijsko-političkih pokreta u Hrvatskoj najviše se očituje u korištenju retorike promicanja ljudskih prava i korištenju pravnih i političkih institucija, te istovremenog pokušaja ukidanja odredbi koje su u suprotnosti s vrijednosnim sustavom katoličke većine, ističe se u najnovijem broju časopisa Politička misao.
Troje znanstvenika s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Antonija
Petričušić, Mateja Čehulić i Dario Čepo, u tom su istraživanju
analizirali rad konzervativnih udruga, posebno s obzirom na
pitanja koje su prilike na političkoj sceni u Hrvatskoj
religijsko-politički pokreti iskoristili za svoje pozicioniranje
kao novog političkog aktera.
Istraživači s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta
analizirali su rad “U ime obitelji”, kao najistaknutije među
organizacijama, a pored nje bavili su se još djelovanjem udruga
“Glas roditelja za djecu – GROZD”, “Udruga za cjeloviti
spolni odgoj Teen Star”, udruga “Vigilare”, “Centar za
obnovu kulture – COK”, “Hrvatski savez za život
CRO-VITA”, “Hrvatski rast – HRAST”-a i drugih.
Prva prilika koja je odigrala presudnu ulogu u pozicioniranju
pokreta je promjena u zakonodavstvu o potrebnoj većini glasova za
uspješnost provedbe nacionalnog referenduma, ističe se. Tom
promjenom, koja je donesena u povodu ulasku Hrvatske u Europsku
uniju, uklonjena je odredba o potrebi izlaska najmanje polovice
registriranih glasača da bi referendum uspio, te su unesene
promjene zakona po kojima je za uspjeh nacionalnog referenduma
dovoljna polovica glasača koji su izišli na referendum.
Time su otvorena vrata za provedbu referenduma kojim je brak u
Ustavu definiran kao zajednica muškarca i žene, ističe se. Na
referendum je izišlo 37,9 posto birača od kojih je oko dvije
trećine glasalo za, a jedna trećina protiv.
Međutim, kod referenduma na lokalnoj razini zakonodavstvo nije
mijenjano i za uspjeh referenduma na toj razini potrebno je da za
referendumsko pitanje glasa polovica registriranih birača. Nešto
prije navedenih promjena, održan je referendum u Dubrovniku o
golf projektu na Srđu, na koji je izišlo 31,5 posto birača od
kojih je 84,23 posto glasalo protiv gradnje, ali referendum nije
uspio. To je pokazatelj da politički akteri nisu razmišljali o
dugotrajnijim posljedicama svoje odluke o promjeni referendumskih
pravila na nacionalnoj razini, smatraju autori.
Druga prilika koju je iskoristio religijski pokret je bilo
“duboko nepovjerenje u političke institucije i vlast, kao i
ekonomska kriza, koji su bili dodatni generatori promjena na
tragu onih koje je zagovarao religijsko-politički pokret”. O tome
svjedoče, primjerice, niska izlaznost na lokalne izbore u svibnju
2013., dok je na izbore za Europski parlament izišlo samo 25,24
posto birača.
Pristalice su stoga religijsko-politički pokret doživljavale kao
neokaljanog novoga političkog aktera u prostoru dnevne politike,
ističe se u tekstu u Političkoj misli.
Treće, lideri pokreta “U ime obitelji” naglašavali su da njihova
inicijativa nije katolička, nego nekonfesionalna, i da djeluju
samo kao građani zabrinuti za moralnu degradaciju društva, navodi
se u radu.
Pokret je temeljio kampanju na retorici o ugroženoj
tradicionalnoj obitelji, iako obitelj nije bila u pitanju
ustavnog referenduma. Za promicanje poruka o ugroženosti obitelji
koristili su se emotivni sadržaji, koji su u relevantnim
znanstvenim krugovima imali sasvim diskreditiranu “znanstvenu
potporu”. U tome su posebnu važnost imala javna predavanja
američke znanstvenice i aktivistkinje Judith Reisman, koja je
osudila seksualni odgoj i gay prava kao antiobiteljske i
pedofiliji sklone aktivnosti.
Također, utvrđeno je da se kampanja koristila emotivnim
manipulacijama, pri čemu se ističu promotivni materijali
(npr. plakat s djevojčicom) za koji se ustanovilo da su lažni i
manipulativni.
Pokret je koristio retoriku ljudskih prava i, za razliku od
drugih društvenih pokreta, izabrao djelovati u okviru
institucija, te se oslanjao na demokratske alate poput
referenduma, što čini odmak od aktivnosti tradicionalnog
društvenog pokreta, ističe se u članku znanstvenika s Pravnog
fakulteta u Zagrebu.
