Heroj afričkog oslobođenja kako su ga nazivali kada je ukinuo gotovo stoljetnu vladavinu bjelačke manjine predsjednik Robert Mugabe prerobrazio se u karikaturu afričkog despota koji se 37 godina grčevito držao vlasti ne prežući ni pred čime dok je zemlja tonula u kaos, sve do srijede kada je stavljen u kućni pritvor.
Izgleda da ga “dokrajčilo” to što se u političkoj bitki za
njegova nasljednika svrstao uz svoju kontroverznu suprugu Grace,
a to je bila kap koja je prelila času vojnih zapovjednika koji su
ga dotad držali na vlasti, piše u srijedu BBC.
Mugabeu su 93 godine, a zdravlje mu je zadnjih godina vidljivo
narušeno. To ga, međutim, nije spriječilo da najavi kandidaturu
na još jednim predsjedničkim izborima iduće godine.
Ključ za razumijevanje osobe Roberta Mugabea leži u gerilskom
ratu 70-ih godina kada se proslavio. U to je doba bio
revolucionarni junak koji se bori protiv manjinske bjelačke
vlasti za slobodu svoga naroda. Iz tog razloga mnogi afrički
državnici izbjegavali su kritizirati ga čak i kada je vodio
zemlju u ekonomsku provaliju.
Otkako je Zimbabve stekao neovisnost 1980., većina svijeta
odmaknula se od tadašnje retorike i okrenula drugim temama, ali
ne i Mugabe. Njegovi neprijatelji su i dalje isti – zao
kapitalizam i kolonijalizam. Svi koji ga kritiziraju “izdajnici
su i prodane duše”.
Za ekonomske probleme svoje zemlje uporno je krivio urotu
zapadnih zemalja, na čelu s Velikom Britanijom, bivšim
kolonijalnim gospodarom.
Svi ostali za te probleme krive njega, jer uopće ne razumije kako
funkcionira moderna ekonomija i jer se fokusirao na to kako da
raspodjeli nacionalno bogatstvo, umjesto da se potrudi povećati
ga.
Konfiskacija bjelačkih farma bila je Mugabeova Pirova pobjeda
Mugabe se jednom ‘proslavio’ izjavom da država ne može
bankrotirati, a izgleda da je tu teoriju odlučio iskušati baš na
vlastitoj državi koja je 2008. imala godišnju inflaciju od 231
milijun posto.
Kad je 2000. bio prvi put suočen sa snažnom opozicijom, uništio
je nekoć najraznovrsniju afričku ekonomiju samo kako bi zadržao
političku kontrolu.
Tad je konfiscirao bjelačke farme koje su bile kralježnica
gospodarstva i rastjerao investitore, no u političkom smislu
Mugabe je pobijedio svoje neprijatelje – ostao je na vlasti i
primijenio taktiku gerilskog ratovanja.
Nakon što je te godine na referendumu prvi put doživio izborni
poraz, pustio je s lanca svoju osobnu paravojsku sastavljenu od
ratnih veterana koji su imali podršku snaga sigurnosti, pa je
izborna strategija bila smjesa nasilja i ubojstva.
Slični obrazac slijedio je i osam godina poslije, kad je Mugabe
izgubio prvi krug predsjedničkih izbora.
Kad je to bilo potrebno, u korist vladajuće stranke Zanu-PF
korištene su sve državne razine, od sigurnosnih snaga, do javnog
aparata i državnih medija.
Lider koji se nekad borio za pravilo jedan čovjek – jedan glas
tako je uveo uvjet da glasači moraju dokazati svoje boravište
prilažući račune za komunalije koje mladi, nezaposleni pripadnici
opozicije većinom nisu imali.
Arhetip afričkog diktatora
S druge strane, jedno od neospornih postignuća tog bivšeg
učitelja koji je desetljećima na vlasti svakako je bolje
obrazovanje. Zimbabve je nedavno imao najveću pismenost
stanovništva u Africi od 90 posto.
Pokojni politolog Masipula Sithole jednom je rekao da
poboljšanjem obrazovanja predsjednik “sam sebi kopa grob”.
Dobitnici tih reformi postali su sposobni sami analizirati
probleme svoje države, a većina ih je za slabu zaposlenost i sve
veće cijene okrivila vladinu korupciju i loše upravljanje.
Mugabe je tvrdio da se bori za siromašno selo, no većina zemlje
koju je konficirao završila je u rukama njegovih suradnika.
Nadbiskup Desmond Tutu jednom je rekao da je dugovječni
predsjednik Zimbabvea postao arhetip afričkog diktatora iz
crtanih filmova.
Mugabe je tijekom predsjedničke kampanje 2002. počeo nositi
košulje svijetlih boja s otisnutom vlastitom fotografijom, što je
stil afričkih autoritarnih vođa.
Revolucionar s kraljevskim ambicijama
Mnogi stanovnici Zimbabvea pitaju se zašto se njihov predsjednik
nije jednostavno povukao i preostale godine proveo sa svojom
mladom obitelji.
Njegova 40 godina mlađa supruga Grace otkrila je da joj se muž
budi svakog dana u 4 ujutro kako bi obavio svoju dnevnu
tjelovježbu.
Mugabe je imao 73 godine kad je treći put postao otac. Sebe
prikazuje kao predanog katolika, a kad bi se poneku nedjelju
pojavio u katoličkoj katedrali u Harareu cijelu bi crkvu
preplavili njegovi zaštitari.
Religioznost ga nije spriječila da s tadašnjom tajnicom Grace
dobije dvoje djece dok mu je popularna prva supruga, Sally iz
Gane, umirala od raka.
Iako je Mugabe nadživio mnoge prognoze o padu, sve veći pritisak
posljednjih godina vidljiv je na njegovu nekad besprijekornom
nastupu koji danas djeluje zamoreno.
U diplomatskoj depeši koju je 2011. objavio Wikileaks tvrdilo se
da boluje od raka prostate.
Mugabe je uvijek bio čovjek ekstremnog ponosa. Često je govorio
da će odstupiti s vlasti kad njegova “revolucija” bude dovršena.
To je značilo redistribuciju bjelačke zemlje, ali i osoban odabir
nasljednika koji bi, naravno, trebao doći iz redova njegove
stranke Zanu-PF.
Više se puta predviđalo da će se Zanu-PF ili netko od
Zimbabveovih susjeda napokon suprotstaviti Mugabeu, no oni su mu
tijekom svih tih godina ostali vjerni.
Didymus Mutasa, nekoć najbliži Mugabeov suradnik koji to danas
više nije, rekao je za BBC da su u kulturi Zimbabvea kraljevi
zamijenjeni tek kad umru, a da je “Mugabe njihov kralj”.
No, čini se da neki od predsjednikovih bivših saveznika ipak nisu
spremni za dinastiju.
