Njemačka Kršćansko-socijalna unija (CSU) dugo je inzistirala da
se nijednoj stranci desnijoj od nje nikada ne smije dopustiti da
uđe u Bundestag. I tako je bilo desetljećima, sve do nedjelje
kada je to uspjelo Alternativi za Njemačku (AfD), koja bi u novom
sazivu parlamenta mogla imati 94 zastupnika.
Njemačka agencija dpa donosi pregled kako krajnje desne
stranke utječu na vlast u drugim europskim zemljama.
AUSTRIJA – Krajnje desna Slobodarska stranka (FPOe) u austrijskom
parlamentu ima zastupnike više od 60 godina. Njezine populističke
kampanje potaknule su centrističke stranke da usvoje
restriktivne migracijske politike. FPOe je ušao u vladu 2000.
zbog čega su druge države članice EU-a zamrznule odnose s
Austrijom na nekoliko mjeseci. Sada, kada je u oporbi, želi se
ponovno vratiti na vlast nakon izbora 15. listopada. Ankete
stranci daju potporu od oko 25 posto.
BRITANIJA – Stranka neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP)
osnovana je 1993. i pozicionirala se kao radikalna alternativa
etabliranim političkim strankama zagovarajući napuštanje EU-a.
Unatoč tome što je 2015. dobila 13 posto glasova, što joj je
donijelo samo jedno zastupničko mjesto, mnogi su je smatrali
strankom koja zagovara samo jedno. Po završetku uspješne kampanje
za Brexit izglasan na referendumu u lipnju 2016. kao da je
izgubila smisao postojanja. Karizmatični vođa Nigel Farage podnio
je ostavku, a na prijevremenim općim izborima u lipnju 2017.
stranka je dobila samo dva posto glasova, čime je
ostala bez glasa u parlamentu i čeka je neizvjesna budućnost.
BUGARSKA – Desna stranka Domoljubna fronta mlađi je partner u
konzervativnoj vladi premijera Bojka Borisova. Stranka je
proruska i protuimigrantska, ali je značajno ublažila retoriku
nakon što je ušla u vladu. Sada govori da podržava “novi EU” u
kojem Bugarska ima bolje mjesto.
DANSKA – Protuimigrantska populistička Danska narodna stranka u
parlamentu daje potporu premijeru Larsu Lokkeu Rasmussenu i
njegovoj manjinskoj vladi desnog centra u mnogim pitanjima, ali
se protivi članstvu u Europskoj uniji. Premda je nakon izbora
2015. bila druga najveća stranka u zemlji, odlučila je da neće
ući u vladu nego da će radije pružati potporu manjinskoj vladi u
zamjenu za strože propise o azilu.
FINSKA – Finski premijer Juha Sipila uključio je 2015.
populističku, euroskeptičnu Stranku Finaca u svoju koaliciju
desnog centra. To je bilo prvi put da je ta stranka, koja je prvi
put ušla u parlament 2003., postala dio vlade. No stranka se u
lipnju raskolila zbog izbora protuimigrantskog radikala Jussija
Halla-ahoa za novog stranačkog lidera.
FRANCUSKA – Čelnica Nacionalne fronte Marine Le Pen osvojila je u
prvom krugu predsjedničkih izbora ove godine 21,3 posto glasova,
najviše ikad u povijesti stranke. Privukavši birače u siromašnim
radničkim zajednicama na sjeveru i istoku zemlje kao i na
tradicionalno konzervativnom jugoistoku, stranka nastoji ublažiti
svoj imidž i čak je izbacila svojeg utemeljitelja Jean-Marie Le
Pena zbog opetovanog negiranja holokausta. Strategija
“dedemonizacije” pomogla joj je čini se da osvoji više
glasova, no još uvijek ne može parirati ‘mainstream’ strankama.
GRČKA – Stranka Zlatna zora sve je popularnija
od financijskog sloma 2010. Između 2009. i 2012., potpora
joj je skočila s manje od jedan na sedam posto. No ne ide
joj baš dobro otkako su joj se vođe sukobile sa zakonom
nakon što je jedan član stranke 2013. ubio repera
antifašistu zbog čega mnogi traže da se stranku zabrani.
Sada je četvrta najveća u parlamentu sa 17 zastupnika.
MAĐARSKA – Premijer Viktor Orban iskoristio je migrantsku krizu
kako bi se suprotstavio pozivima njemačke kancelarke Angele
Merkel da Europa primi izbjeglice. Na vlasti od 2010., nakon
kratke vladavine od 1998. do 2002., on postaje sve više
autoritaran, antieuropski i antiliberalan i često se sukobljava s
Bruxellesom. Jačanje političke desnice u Mađarskoj održava se
jačanjem ekstremnije stranke Jobbik i nedavnom pojavom novih
krajnje desnih stranaka.
ITALIJA – Krajnje desna stranka postoji u parlamentu od 1948. No
neofašistički MSI, čiji je udio glasova varirao između dva i
devet posto, bio je uvijek u sjeni mainstream stranaka. Potom se
1990-ih preobrazio u umjereniji AN i ušao u koalicijsku vladu
Silvija Berlusconija. Danas Italija ima nekoliko krajnje desnih
stranaka. Najuspješnija je protuimigrantska Sjeverna liga. Po
anketama, treća je najpopularnija stranka u zemlji i podržava je
oko 15 posto birača.
NIZOZEMSKA – Stranka za slobodu (PVV), koja je u osnovi ‘one-man
show’ ekscentričnog populista Geert Wilders, najjača je krajnje
desna stranka u zemlji od Drugog svjetskog rata. Protivi se
širenju islama i primanju izbjeglica.
POLJSKA – Vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) vlada apsolutnom
većinom od 2015. Protivi se primanju muslimanskih migranata, a
međunarodnu zajednicu zabrinjava nastojanjima da pod svoju
kontrolu stavi sudove i medije. Zbog toga se sukobila s EU-om.
ŠVEDSKA – Protuuseljenički Švedski demokrati treća su najveća
stranka u parlamentu od 2014., a mogli bi postati i druga. Vođa
stranke Jimmie Akesson kaže kako im je blizak AfD. Vladajuća
koalicija u parlamentu odbija surađivati s njima, iako se
oporbena koalicija poigrava idejom dobivanja prešutne potpore
Švedskih demokrata.
ŠVICARSKA – Švicarska narodna stranka (SVP) najjača je u zemlji i
od 2003. dobiva više od četvrtine glasova na izborima. Stranka se
ljuti kada je se naziva krajnje desnom, ali njezine kampanje
protiv muslimana, minareta i imigranata jako podsjećaju na druge
europske nacionalističke stranke. Unatoč izbornim uspjesima, SVP
ima tek ograničenu vlast jer švicarske vlade tradicionalno
uključuju članove svih velikih stranaka.
