Zbog svojih izjava iz objavljenih snimki, a koje datiraju iz 90.-ih godina prošloga stoljeća, a u kojima, između ostaloga, revitalizira zločine počinjene u Jasenovcu, bivši predjednik RH, Stjepan Mesić, dao je ostavku na mjesto počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske
Ostavku Stjepana Mesića podnesenu predsjedniku SABA-e Franji
Habulinu prenosimo u cijelosti:
“Poštovani Predsjedniče, razmotrivši stanje nastalo nakon
objavljivanja snimke s mojim, ponavljam i ovom prilikom,
apsolutno neprihvatljivim izjavama iz godine 1992., kao i one
kasnije objavljene iz godine 1990., te uzimajući u obzir
činjenicu da vjerojatno postoje još i druge moje snimke iz toga
vremena s jednako neprihvatljivim izjavama, a u želji da poštedim
Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske bilo kakvih
negativnih posljedica, podnosim ostavku na funkciju počasnog
Predsjednika SABA.
Što sam imao reći o svojim istupanjima iz onoga vremena, a
podsjećam da je to bilo prije četvrt stoljeća, rekao sam u
autorskom tekstu objavljenom u Novom listu i na nekim portalima.
Moje ne samo objašnjenje, nego i najiskrenija isprika, nisu –
očekivano – našli mjesta u onim medijima koji su spremno
prenijeli snimak iz 1992. i koji se sada natječu u objavljivanju
osuđujućih reagiranja upravo onih desničara koji i danas u osnovi
zastupaju ideje što sam ih iznio na spomenutom snimku. Znam da
sam zgrozio i razočarao i mnoge antifašiste. Shvaćam ih. Njima se
još jednom ispričavam, bez ikakve rezerve ili pokušaja
opravdavanja. Neću se pozivati na to da sam tako govorio u
razdoblju od neke tri godine, iznoseći ono što je tada bila
politika HDZ-a, a što je – to je danas više nego očito – i ostalo
politika te stranke. Jednako kao što se neću pozivati ni na
činjenicu da sam u razdoblju od dvadesetak godina, a osobito u
vremenu kada sam obnašao dužnost predsjednika Republike Hrvatske,
zastupao dijametralno oprečna stanovišta. I radio, polazeći od
tih stanovišta. Neću se, ponavljam, ni na koji način opravdavati,
dapače preuzimam punu odgovornost za ono što sam izrekao. Neću se
ni pozivati na nesporno pozitivnu bilancu razdoblja što je
slijedilo.
Netko možda može reći da sam se u ranim devedesetim godinama
prošloga stoljeća ponio kao oportunista, iznoseći stanovišta i
tvrdnje u koje ne samo što sam intimno sumnjao, nego sam i znao
da su neistinite. Ali, nitko ne može reći da sam bio oportunista
kada sam, u već postojećoj klimi koketiranja s ustaštvom, krenuo
u objektivno opasnu akciju reafirmiranja antifašizma, kada sam
poveo borbu protiv povijesnog revizionizma, kada sam čvrsto stao
na poziciju potrebe normaliziranja prilika u regiji i punog
poštivanja ljudskih i manjinskih prava u Hrvatskoj. Danas nisam u
pitanju ni ja, ni Savez antifašističkih boraca i antifašista
Hrvatske. Danas je u pitanju sklop vrijednosti antifašizma u
Hrvatskoj, drugim riječima u pitanju je budućnost ove zemlje.
Onima koji je vuku u propast ja sam, temeljem snimljenih izjava
što su ih pomno godinama čuvali, samo instrument za definitivno
rušenje temelja antifašističke Hrvatske. Drugim riječima, oni me
koriste da bi rušili i Ustav i sustav ove zemlje. To je nešto što
svi istinski antifašisti, bili oni članovi SABA ili ne, ne smiju
dopustiti. U onoj mjeri u kojoj će mi to biti moguće, ja ću
svakako i dalje davati svoj angažirani doprinos borbi usmjerenoj
na to da antifašizam bude i ostane jedan od temelja današnje
Republike Hrvatske – onako kako je i zapisano u njezinom Ustavu.
Moja privrženost antifašizmu kao sklopu vrijednosti, kao ljudskom
opredjeljenju, moja privrženost borbi za istinu o prošlosti i –
što je u ovome trenutku najvažnije – moja privrženost borbi
protiv galopirajuće fašizacije Hrvatske ni na koji način, a
najmanje objavljivanjem snimki starih četvrt stoljeća, neće biti
poljuljana. Bio počasni predsjednik SABA, ili ne, ja sam i dalje
s vama u zajedničkoj borbi za očuvanje istine o prošlosti, za
vrednovanje Narodno-oslobodilačke borbe kao jedinstvenog fenomena
u okupiranoj Evropi Drugoga svjetskog rata i za stvaranje bolje
sutrašnjice. Ono što je bitno, to nisam ja, nego ta borba i
njezino uspješno okončanje. Moramo pobijediti i pobijedit ćemo.
Smrt fašizmu – sloboda narodu”
