Jezična prisila muškog roda u
službenim spisima na koju je prošli tjedan ukazala hrvatska
predsjednica spominje se i u kontekstu izbora čelnog mjesta UN-a koje
bi krajem 2016. prvi put mogla preuzeti žena, a kreću kampanje za ženu
glavnu tajnicu svjetske organizacije uz sve češće pozive za izmjenom
cjelokupnog izbornog postupka.
Predsjednička prisega sročena je u muškome rodu iako hrvatski
jezik poznaje i ženski rod, rekla je prošli tjedan uoči Međunarodnog
dana žena Kolinda Grabar-Kitarović u New Yorku u sjedištu UN-a na
raspravi o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena.
Također prošli tjedan na privatnom ručku predstavnika pet stalnih
članica Vijeća sigurnosti UN-a jedan veleposlanik iz Europe upozorio je
da u smjernicama za izbor glavnog tajnika UN-a stoji da bi dužnost
trebao obnašati “muškarac od ugleda i visokih postignuća”.
Možda bi valjalo ubaciti “i žena” u taj tekst napisan u siječnju 1946., predložio je, prenosi portal Indian Express.
Kampanje za glavnu tajnicu UN-a
Dosad su samo tri žene bile kandidati za dužnost glavnog tajnika o kojoj se desetljećima odlučuje iza zatvorenih vrata.
Danas, kada mnoge države uvode ženske kvote za stranačke izborne
liste, a Njemačka je upravo dobila zakon koji propisuje da se 30 posto
mjesta u nadzornim odborima u stotinjak velikih tvrtki mora dodijeliti
ženama, sazreli su uvjeti da na čelo UN-a stupi žena.
Prva kampanja u tu svrhu počinje u nedjelju na stranici
WomanSG.org koja će predstaviti dvanaestak žena s političkim iskustvom
kao moguće kandidatkinje za tu dužnost.
Svaka četiri tjedna na stranici će osvanuti imena novih
kandidatkinja za nasljednika Bana Ki-moona kojemu mandat istječe 31.
prosinca 2016., a izbor, iako službenog datuma još nema, predviđa se
krajem 2016.
Drugu kampanju pokreće u travnju skupina za ženska prava Equality Now (Ravnopravnost sada).
Žene koje predlažu su Helen Clark, bivša premijerka Novog
Zelanda, a danas čelnica UN-ova programa za razvoj (UNDP), zatim
europska povjerenica Kristalina Georgieva iz Bugarske, predsjednica
Litve Dalia Grybauskaite, predsjednica danske vlade Helle
Thorning-Schmidt i čileanska predsjednica Michelle Bachelet.
Istočna Europa i žena
Spominje se i ime ravnateljice Međunarodnog monetarnog fonda
Christine Lagarde, iako su njezini izgledi mali jer je državljanka jedne
od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti – Sjedinjenih Država, Velike
Britanije, Francuske, Rusije i Kine.
Prema tradiciji, glavni tajnici ne biraju se iz tih pet zemalja,
ali one imaju presudnu riječ u izboru, piše u kritičkom osvrtu na tu
praksu Ramesh Thakur, profesor na Crawford School of Public Policy
Australskog nacionalnog sveučilišta.
Utrka za glavnog tajnika dugotrajna je i obojena spekulacijama.
Prema tradiciji dužnost rotira od kontinenta do kontinenta, a 2016. red
je na istočnoj Europi koja u 70 godina UN-a nikada nije imala svog
čovjeka na toj dužnosti.
Ni Hrvatska nikada nije imala kandidata, ali bi ga mogla imati za
izbore 2016., potvrdila je ovih dana ministrica vanjskih i europskih
poslova Vesna Pusić.
Poticaj za njezinu kandidaturu došao je iz Europe, objasnila je
Pusić i dodala da još nije konačno odlučeno hoće li to biti istočna
Europa iako pokazatelji idu u tom pravcu.
Strani mediji kao favoritkinju iz te regije spominju sadašnju glavnu tajnicu UNESCO-a Irinu Bokovu iz Bugarske.
Odlučuje stalna petorka
Naputku regionalne ravnoteže Opća skupština UN-a dodala je
2006., i “rodnu ravnopravnost” pri izboru glavnog tajnika. Upravo zbog
toga bi 2016. na tu dužnost trebala biti izabrana osoba iz neke zemlje
središnje i istočne Europe i biti žena.
Važno je pronaći osobu iz istočne Europe koja bi bila
prihvatljiva i Moskvi i Parizu, Londonu ili Washingtonu, piše profesor
Ramesh Thakur koji zagovara izmjenu postupka izbora glavnog tajnika da
se ograniči utjecaj odlučivanja petorke koja ima pravo veta.
Podsjeća da Opća skupština imenuje glavnog tajnika na preporuku
Vijeća sigurnosti i da nikad nije odbacila preporučenog kandidata.
Smatra da Opća skupština treba zahtijevati da VS imenuje najmanje
tri, a najviše pet kandidata za glavnog tajnika kako bi mogla birati, a
mandat mu ograničiti na samo jedan sedmogodišnji umjesto dva
petogodišnja kako bi se smanjili utjecaji na njegove odluke.
Reformu cjelokupnog postupka izbora zagovara i kampanja “1 za 7
milijarda”, pokrenuta lani uz potporu brojnih nevladinih organizacija
poput Amnesty International.
Kao izraz nezadovoljstva brojnih od 193 članica UN-a jer se
njihov glas preslabo čuje pri izboru glavnog tajnika kampanja “1 za 7
milijarda” zagovara transparentnost, kompetentnost i traži najboljeg
kandidata “bez obzira iz koje zemlje odlazi”.
Posao glavnog tajnika – nemoguća misija
Dužnost glavnog tajnika iznimno je složena jer kombinira ulogu
političara, diplomata i predsjednika Upravnog odbora u javnom sektoru.
Treba je obavljati osoba koja ima integritet i neovisnost i sposobna je
izdignuti se iznad pojedinih interesa država članica. Treba imati
menedžerske sposobnosti i pregovaračke vještine, znati uspostaviti
kontakt sa svjetskim auditorijem, znati kada preuzeti incijativu da
nametne neko pitanje, a kada se suzdržati, kada pokazati hrabrost, kada
diskretnost.
Dužnost treba obavljati s osjećajem za humor i mjeru, ukratko
obavljati – najnemogućiji posao na svijetu, rekao je prvi čovjek na toj
dužnosti, Norvežanin Trygve Lie.
Tim riječima profesor Thakur podsjeća kakve bi visoke kvalitete
trebale resiti prvog čovjeka svjetske organizacije, no napominje da je
prema dosadašnjoj praksi biran najpomirljiviji i najmanje opasan
kandidat, a ne najsnažniji i najučinkovitiji jer slab kandidat dopušta
stalnoj petorki da okrive glavnog tajnika za loš rad svjetske
organizacije.
Prema UN-ovim promatračima najbolji glavni tajnici bili su Dag
Hammarskjold (1953.-1961) i Kofi Annan (1997.-2006). koji su
najuspješnije uskladili legitimitet i autoritet UN-a s utjecajem i moći
supersila.
“Da je petorka unaprijed znala kako će njih dvojica obnašati
dužnost, pitanje je bi li bilo kojega od njih odabrali”, piše Thakur.
