Novo istraživanje inicijative GOOD koje je pokazalo da su
naši maturanti politički nepismeni te da su vrijednosti i stavovi s
kojima izlaze iz škola vrlo dvojbeni, još jednom je potvrdilo da nam je
sustav obrazovanja loš te da u njega kroz kurikularnu reformu što prije
treba uvesti građanski odgoj.
Stručnjaci i aktivisti nevladinih organizacija smatraju da je
poražavajuće da samo 26,9% maturanata zna kako se zove aktualni
predsjednik Vlade, da tek 19,3% zna koja je koalicija na vlasti, da čak
48% smatra da je homoseksualnost poremećaj, da ih je 51,9% za ukidanje
određenih medija, da polovica smatra da se jezici i pisma nacionalnih
manjina ne bi trebali koristiti u državnim institucijama, te da samo 29%
smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.
Marko Kovačić politolog iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu
za tportal je rekao da mladi u školama još i uče nešto o zbivanjima iz
prošlosti, no da ih se aktualne stvari uopće ne dotiču.
‘Kao prvo ne dobivaju potrebna znanja o suvremenim temama, a također ne
dobivaju ni vještine kao što je primjerice kritičko razmišljanje koje bi
mogli primijeniti čak i u slučaju da u školama ne dobiju potrebna
znanja’, kaže Kovačić.
‘Naše istraživanje pokazalo je da mladi i sami prepoznaju da im ta
znanja nedostaju. Oni vide da se u medijima spominju termini kao što su
ljudska prava, multikulturalizam, ravnopravnost spolova, nacionalne
manjine i sl., a da oni ne znaju gdje ih smjestiti niti kako razviti
zdrav odnos prema svemu tome. Zato je vrlo važno u škole uvesti
kvalitetan građanski odgoj’, pojasnio je.
Građanski odgoj – predmetno ili međupredmetno
Naši stručnjaci i aktivisti za ljudska prava uglavnom se svi slažu da bi
bilo najbolje da se građanski odgoj uvede i kroz zaseban predmet i
međupredmetno, kako je to učinjeno u brojnim razvijenim zemljama. No
smatraju da se, ako to nije moguće, podjednako dobar rezultat može
postići i samo kroz međupredmetno učenje ako se kurikularna reforma
napravi kvalitetno i u nju uključe svi nastavnici koji je trebaju
primijeniti.
‘Iskustva u zapadnoeuropskim zemljama pokazala su da kombinacija učenja
građanskog odgoja u sklopu zasebnog predmeta i međupredmetno daje
najbolje rezultate. Stručnjaci smatraju da se on također može učiti samo
međupredmetno no za to se mora povećati kvaliteta jer ga nominalno već i
sada imamo, a bez dobrih rezultata’, kaže naš politolog.
Neznanje olakšava manipulaciju
Stručnjaci upozoravaju da nedostatak kvalitetnog građanskog odgoja koji
rezultira neznanjem i zbunjenošću otvara prostor za sve moguće vrste
manipulacije mladima i to za cijeli život.
‘Dobar primjer je ovo predizborno vrijeme. Naši mladi ne znaju tko je
trenutno premijer pa čak ni da je predsjednik vlade isto što i premijer.
Također ne znaju na koji način se bira vlada. To neznanje zadržavaju i
kasnije, u odrasloj dobi. Time se političkim elitama omogućava da na
dnevni red postave pitanja simboličkih politika umjesto javnih. Zato
imamo konstantne priče o ustašama i partizanima, crnima i crvenima, a ne
o stvarnoj suštini problema’, kaže Kovačić.
Profesorica sociologije Eli Pijaca Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja
koji je član inicijative GOOD, očekuje puno od skore kurikularne reforme
jer smatra da je razočaravajuće da naš obrazovni sustav već 15-ak
godina ne pokazuje znakove pomaka u razvoju političke pismenosti mladih
kako u znanjima tako i u vještinama.
‘U novom istraživanju posebno zabrinjava, čak i više od činjenice da
mladi ne znaju tko je premijer, to što između 20 i 50 posto njih ne zna
odgovore na osnovna pitanja ili nema nikakvog stava ili o svemu uopće ne
razmišlja’, rekla je Plavšić.
‘Obrazovni sustav uopće ne stvara osobe koje imaju suvremene,
demokratske stavove, koje znaju kritički razmišljati. Hrvatska je jedna
od rijetkih zemalja u Europi koje u obrazovanje nisu uvele građanski
odgoj. Ovi rezultati dobrim su dijelom posljedica tog kašnjenja’, dodala
je naša sociologinja.
Plavšić i Kovačić kažu da nas činjenica da mladi danas iskazuju
konzervativnije stavove od odraslih ne treba čuditi. To je dijelom
posljedica recentnih kretanja u Europi, ali još više specifičnih
hrvatskih okolnosti. Među njima posebno ističu rat 1990-ih, mitologiju i
ikonografiju koja je u njemu korištena, utjecaj Crkve u školama i
društvu te dugotrajnu vladavinu konzervativnih političkih opcija.
‘I Crkva i HDZ, koji je brojčano najjača stranka, i naša recentna i
dalja prošlost utjecali su na razvoj stavova i vještina mladih koji su
danas prilično konzervativni, čak konzervativniji od odraslih’, rekao
Kovačić.
‘Kada se manjak vještina kombinira s vjeronaukom koji perpetuira
isključivo konzervativne i tradicionalne stavove, logično je da imamo
oko 50 posto mladih koji smatraju da je homoseksualnost bolest’, dodao
je.
Pijaca Plavšić kaže da će se ovi nedostaci očitovati u brojnim važnim
situacijama u kojima će se Hrvatska i njezini građani naći.
‘Primjerice sada imamo izbjegličku krizu, a pitanje je koliko će mladi
znati pravilno reagirati na nju’, rekla je naša sugovornica.
Na pitanje misli li da možda nekim krugovima i elitama odgovara da mladi
ne uče misliti svojom glavom, kaže da nitko kome je stalo do Hrvatske,
pa ni politički konzervativci koji se protive uvođenju suvremenog
građanskog odgoja, ne bi smio biti zadovoljan rezultatima novih
istraživanja.
Naša sociologinja puno očekuje od kurikularne reforme, a osobito
pozdravlja činjenicu da u njoj sudjeluju sami nastavnici, ljudi iz baze.
Vjeruje da je uvođenje građanskog odgoja kao međupredmetnog sadržaja
prihvatljivo rješenje, međutim, ističe da u takvom pristupu može biti
zamki.
‘Kada nešto radite međupredmetno, rezultat može biti svašta, ali i
ništa. Vi na papiru možete imati sve lijepo posloženo, međutim, ako neće
biti sustavne edukacije učitelja, onda nećemo imati ni kvalitetne
programe. Stoga mislim da će biti izuzetno važno nakon kurikularne
reforme posvetiti veliku pozornost stručnom usavršavanju nastavnika’,
kaže Pijaca Plavšić.
Slično razmišlja i Kovačić koji ističe da treba shvatiti da je građanski
odgoj nadgradnja svemu. On treba omogućiti da se u školama uči kako se
odnositi prema svim temama i problemima u životu, a ne samo kako se
pripremiti za karijeru, te da mladi stječu vještine kritičkog mišljenja
koje će im olakšati da zauzmu zdrave stavove prema svim bitnim temama pa
čak i onima o kojima će možda dobiti dvojbene informacije u
obrazovanju, u medijima ili u društvu.
‘Mi ne mislimo da su za reforme za koje se zalažemo važni isključivo
ljudi koji rade na kurikularnoj reformi. Najvažniji su nastavnici,
roditelji i učenici. Oni su glavni akteri. Ekspertna radna skupina
postavit će okvire, a mi se fokusiramo na nastavnike koji bi to trebali
provesti. Stoga radimo s njima kroz razne seminare, rasprave, tribine,
radionice, okrugle stolove i informiranje o rezultatima istraživanja. Na
sličan način radimo i s učenicima i s roditeljima. Konačan cilj ovih
reformi je da se škola napokon vrati u zajednicu. Treba osigurati da
škola ne uči samo formule o brzini punjenja akumulatora, ali ne i kako
otvoriti bankovni račun, ili da treba znati faze u geološkom razvoju
Zemlje, ali ne i kako se postaviti ako se roditelji rastanu. Kroz
građanski odgoj moramo naučiti učenike da ne postoji dualitet škola i
stvarni život, već da u školama treba učiti sva ona znanja i vještine
koje će nam omogućiti da lakše prebrodimo sve probleme i izazove s
kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. To se može postići ako se
poveća udio građanske pismenosti u škole, ali ne samo kroz bombardiranje
informacijama tipa ‘Ustav je najvažniji zakon’, nego kroz učenje kako
izgraditi stav prema Ustavu i kako njegov sadržaj primijeniti u
svakodnevnom životu’, kaže Kovačić.
Naš politolog smatra da postoje dva ključna razloga zbog kojih se sve
funkcije odgoja u suvremenom svijetu ne mogu u cijelosti prepustiti
obitelji, za što se određeni krugovi revno zalažu.
‘Kao prvo svijet postaje sve složeniji i složeniji tako da ne možemo
očekivati da roditelji mogu pokriti sve aspekte odgoja. Stoga je
potreban strukturirani pristup. Drugi razlog je taj što je obrazovanje
jedini sustav koji ima faktor univerzalnosti pa možemo biti sigurni da
će djeca dobiti sve vještine za koje se procijeni da su nužne za
savladavanje životnih prepreka’, poručio je Kovačić.
