Iako balkanske zemlje imaju dugu povijest u području upravljanja katastrofama, malo surađuju u njihovoj prevenciji i upravljanju, iako se pokazalo da stručnjaci iz svih zemalja misle isto i imaju iste prioritete.
Kao i obično u vrućim ljetnim danima, pojedine balkanske zemlje
vode veću muku s požarima od nekih drugih. I ove godine, kao i
prethodnih, u problemima su prije svega Grčka, ali i Crna Gora,
Bugarska i drugi. Međunarodna organiziranost pomoći i suradnje,
uglavnom se događa stihijski, ili na poziv zemlje kojoj treba
pomoć. Budući da je Hrvatska posljednjih godina manje izložena
požarima od Grčke, smjer pomoći često ide iz Hrvatske prema
Grčkoj u obliku kanadera i helikoptera.
Ne čudi stoga da pokušaji organiziranja nadnacionalne balkanske
suradnje za uspješnije upravljanje nad katastrofama dolazi baš iz
Grčke. Upravo je objavljena zanimljiva studija na temu kako
ostvariti balkansku suradnju s navedenim ciljem. Autori su
Despoina Kanteler i Ioannis Bakouros s Odjela za regionalni
razvoj i prekogranične studije, pri Sveučilištu Zapadne
Makedonije, Kozani, Grčka.
Prekogranična suradnja
U današnjem globaliziranom svijetu, granično područje ima ključnu
funkciju kao početna točka kontakta između sustava i nacija u
slučaju prekogranične katastrofe. Kao rezultat toga, poboljšanje
prekogranične suradnje radi povećanja otpornosti na katastrofe
tema je kojoj se pridaje sve više pažnje, ističu autori.
Razvijanjem okvirnog potencijala za poboljšanje prekogranične
suradnje, doprinosi se strateškoj pripravnosti prekograničnog
upravljanja u izvanrednim situacijama.
Okvir je usmjeren na olakšavanje suradnje između balkanskih
zemalja u situacijama prirodnih katastrofa. Jasno je da svaki
dionik upravljanja katastrofama ima svoje jedinstvene funkcije,
potrebe, probleme i strategije, međutim, svi oni rade zajedno pod
okriljem upravljanja katastrofama, ističu autori.
Bilo je vrlo zanimljivo primijetiti da svi stručnjaci koji su
predstavljali različite organizacije imaju ista stajališta o tome
što bi trebalo dati prioritetu u smislu zajedničkih komponenti
upravljanja katastrofama. Utvrđeno je da su upravljanje i vodstvo
glavni prioriteti svih organizacija koje moraju postojati u
prekograničnom okviru te da je razumijevanje razlika u strategiji
suradnje između različitih dionika važno jer to može dovesti do
različitih procesa, članstava i učinka koji su ključni za
postizanje rezultata.
Do sada malo napora
Trenutno je dostupno malo znanstvenih informacija za podupiranje
zajedničkih napora za pripravnost balkanskih zemalja na
prekogranične katastrofe. Do sada nije bilo mnogo napora uloženih
u prekogranično upravljanje katastrofama. Bilo bi moguće
maksimizirati pripremljenost za katastrofu usmjerenu na balkanske
regije u smislu smanjenja rizika od katastrofa i osigurati
njegovu održivost.
Trenutačni prekogranični okvir pripravnosti pruža zajedničku i
temeljnu platformu koja može poslužiti za stvaranje mostova,
nudeći suradnje, koordinacije i suradnje u cilju poboljšanja
spremnosti i odgovora na hitne situacije te pruža osnovu za
zajedničko kreiranje politika i djelovanje.
Zajedničke obuke
Glavni zaključak istraživanja glasi da je razvoj participativnih
pristupa u regiji Balkana neophodan, počevši od angažmana
dionika, znanja i svijesti o riziku, poboljšane prekogranične
suradnje i dostupnosti informacija, istraživanja, rasprava i
zajedničke obuke koji moraju postati glavni prioriteti u područje
prekograničnog upravljanja katastrofama na Balkanu. Važno je
uključiti znanstvena istraživanja i akademske programe o
prekograničnom upravljanju.
Pitanje koliko bi nacije mogle iskorištavati zajednički
uspostavljene okvire s jedne strane i kako bi njihove posebne
potrebe mogle služiti jedna drugoj na različitim razinama bavilo
bi se stvaranjem daljnjih regionalnih i nacionalnih strategija
pripravnosti za katastrofe usmjerenih na rad i na shemama
suradnje i uključivanje što većeg broja dionika za zajedničke
prekogranične pristupe koji zajedno čine njihove regije
otpornijima.