Kada je posljednji put eruptirao najveći europski supervulkan Flegrejska polja, došlo je do izumiranja neandertalaca, a atmosfera se napunila s 40 kubičnih kilometara vulkanskih krhotina koje bi mogle napuniti 160 milijuna olimpijskih bazena.
Redovno tjedno ažuriranje vulkanskog opservatorija u Napulju
(INGV) ukazuje da nema značajnih promjena u aktivnosti najvećeg
europskog supervulkana Campi Flegrei. U tjednu od 1. do 7. srpnja
2024. zabilježeno je 98 uglavnom slabih potresa; pri čemu
je najveći imao magnitudu 3,2 rano ujutro 3. srpnja.
Prosječna vrijednost brzine izdizanja tla u području maksimalne
deformacije iznosila je oko 20 milimetara mjesečno (plus-minus
tri), a izmjerena je na GNSS postaji Rione Terra. Ova vrijednost
je malo niža nego tijekom prošlih mjeseci, što bi moglo značiti
da je stopa izdizanja malo usporena.
Nisu otkrivene značajne varijacije u geokemijskim parametrima
(degazacija, sastav plinova i fluida). Senzor temperature
postavljen blizu najaktivnijeg fumarola blizu Pisciarellija
pokazao je prosječnu vrijednost od otprilike 95°C.
Izumiranje neandertalaca
Gledajući unatrag na prošlu vulkansku aktivnost i erupcije,
znanstvenici imaju prilično jasnu sliku o destruktivnom
potencijalu Campi Flegreija i utjecaju koji bi imao na Italiju i
svijet. Vjeruje se da je jedna eksplozija prije gotovo 40.000
godina pridonijela izumiranju neandertalaca i bila je na razini 7
na Indeksu vulkanske eksplozivnosti. Usporedbe radi,
katastrofalna erupcija Vezuva 79. godine nove ere (Pompeji) bila
je samo pete razine.
Supervulkan Campi Flegrei umjesto jedne planine sa strmim
stranama, sadrži 24 manja kratera, vulkanskih građevina i otvora
koji se nalaze unutar velike, kružne depresije poznate kao
kaldera. Njegov širi naziv je Flegrejska polja. U više navrata u
prošlosti, Campi Flegrei je eruptirao s katastrofalnim učinkom.
Stalno trusna napuljska regija
Jedna od najrazornijih erupcija poznata je kao Campanian
Ignimbrite event (CI), a dogodila se oko 38.000 prije nove ere.
Tada je nastala i njegova kaldera današnjeg promjera 15-ak
kilometara i dom za šest milijuna ljudi. Napuljska regija bilježi
česte izljeve lave i manjih erupcija. Samo prošli tjedan
svjedočili smo erupcijama Etne i Strombolija. Značajna vulkanska
aktivnost redovito se događa u brojnim podmorskim otvorima ovog
superkompleksa uz obalu, a dvadesetak vulkanskih građevina može
se pronaći i iznad zemlje i ispod Sredozemnog mora.
S obzirom na ove uzuse, znanstvenici misle da je moguće
procijeniti kako bi se oblak pepela od velike eksplozije proširio
svijetom. Ako bi eruptirao sada, erupcija bi poslala pepeo u
Afriku, na Bliski istok i do središnje Rusije. Naime, tijekom
istraživanja novih arheoloških nalazišta u Rumunjskoj, Institut
Max Planck za evolucijsku antropologiju otkrio je pepeo iz
događaja CI u naslagama “do 50-100 centimetara debljine”. To
znači da su istraživači pronašli sloj pepela visok 1,20
centimetara više od 1207 kilomeatara dalje od lokacije vulkana.
Pepeo iz masivne erupcije Campi Flegrei također je pronađen u
područjima Sjeverne Afrike, u više zemalja na Bliskom istoku i
duboko u središnjoj Rusiji -skoro 5000 km od Napulja.
Erupcija bi smanjila prosječnu temperaturu diljem Europe i dovela
do malog ledenog doba. Kada bi Campi Flegrei eruptirao do svog
punog potencijala, ili do stupnja u kojem je bio prije 40.000
godina, izbacio bi ogroman oblak pepela u zrak koji bi mogao
sniziti temperature u cijeloj zapadnoj Europi, sve do središnje
Rusije. Prema vulkanologu Benjaminu Blacku sa Sveučilišta
Berkeley koji je proučavao utjecaj erupcije Campi Flegrei na
neandertalce i mamute, u dijelovima Rusije prosječne temperature
pale su za gotovo devet stupnjeva Celzijevih.
U područjima koja su manje izravno pogođena oblakom pepela
prosječne temperature mogle bi pasti za tri do pet stupnjeva. To
možda ne zvuči puno, ali takozvano “Malo ledeno doba” koje je
trajalo od 1300-ih do 1800-ih bilo je rezultat pada prosječnih
temperatura za samo dva stupnja u odnosu na današnje razine.
Posljednje ledeno doba, u kojem je došlo do masivnog smrzavanja
na velikim dijelovima Zemlje, bilo je 10 do 12 stupnjeva hladnije
nego danas – što znači da bi pad od devet stupnjeva u Rusiji
definitivno doveo do velikih ledenih uvjeta, a potencijalno i do
početka modernog ledenog doba.
Epidemije kod životinja…
Životinje i biljke patile bi od prekomjerne izloženosti fluoru.
Jedan od glavnih elemenata prisutnih u pepelu i piroklastima koje
bi izbacio vulkan Campi Flegrei je fluor koji se danas koristi u
stvaranju fluorida, kemikalije namijenjene sprječavanju karijesa.
Međutim, razina fluora kojoj bi biljke bile izložene mogla bi
uzrokovati epidemiju u skupinama životinja koje jedu te biljke.
Kao što je za BBC objasnio Antonio Costa s Nacionalnog instituta
za geofiziku i vulkanologiju u Bologni, “iz kemijske analize
znamo da je pepeo (iz Campi Flegreija) sadržavao fluor, koji ima
snažan utjecaj na vegetaciju, i mogao bi izazvati bolest zvanu
fluoroza kod životinja”.
Suvremena ispitivanja vulkanskih incidenata pokazala su da
fluoroza može dovesti do infekcije ili oštećenja kože i dišnih
putova životinja. Vulkanska erupcija mogla bi dovesti do velikog
pada populacije životinjskih skupina koje se ne mogu hraniti ili
loviti.
Napuljski zaljev bio bi prekriven metrima krhotina. Kada bi
supervulkan Campi Flegrei doživio značajnu eksploziju, kao što se
to dogodilo u dalekoj prošlosti, ostaci izbačeni iz vulkana
prekrili bi doista nevjerojatnu količinu zemlje. Napuljski zaljev
ne bi samo bio prekriven pepelom kao mnoga druga područja Europe.
Umjesto toga, bio bi potpuno zakopan.
Kada se prije otprilike 15.000 godina dogodila erupcija
napuljskog žutog tufa, vulkan Campi Flegrei izbacio je 40
kubičnih kilometara vulkanskih krhotina. Da bismo razumjeli
koliko je to veliko, samo jedan kubični kilometar vulkanskih
krhotina napunio bi 400.000 olimpijskih bazena. A erupcija
napuljskog žutog tufa blijeda je u usporedbi s kampanskim
Ignimbritom, koji je izbacio procijenjenih 200 kubičnih
kilometara krhotina.
Izlišno je kazati kako znanstvenici vjeruju da bi Napuljski
zaljev i gradovi oko kaldere bili prekriveni s nekoliko metara
pepela i drugog detritusa. Kuće i zgrade potencijalno bi mogle
biti zauvijek pokopane. Više od šest milijuna ljudi moralo bi
napustiti svoje domove. Supervulkan Campi Flegrei nalazi se
zapadno od Napulja, talijanskog grada u regiji Campania. Brojni
su gradovi izgrađeni i razvijeni unutar njegove kaldere u
posljednjih nekoliko tisuća godina. Stanovništvo unutar kaldere i
u blizini nje bilo bi u neposrednoj opasnosti ako bi razne
vulkanske kupe i građevine počinjale puhati, a to bi zahtijevalo
masovnu evakuaciju golemog broja ljudi.
Milijuni izbjeglica
Samo gradsko područje Napulja ima više od tri milijuna
stanovnika. Ako uključite stanovništvo svih malih gradova i sela
koji bi bili izravno ugroženi – kao što su Pozzuoli, Quarto,
Qauliano, Monte di Procida i drugi – broj vulkanskih izbjeglica
bio bi blizu šest milijuna. Svi bi oni tražili mjesta kamo bi
pobjegli u susjednim gradovima i zemljama koje se već spremaju za
katastrofu, stvarajući dodatnu logističku noćnu moru.
I samo bi tlo moglo puknuti i izbaciti magmu. Kada biste stali
usred kaldere, bilo bi lako pretpostaviti da je bilo koji od
pojedinačnih otvora ili kratera vulkan. U stvarnosti, brojne
magmatske komore i cijevi – u biti vulkanski vodovod – prolaze
ispod kaldere. Cijelo područje, i na kopnu i pod vodom, ogroman
je vulkan – a novi otvori, vrhovi i pukotine mogu se pojaviti
bilo gdje na točkama pritiska. To je jedan od razloga zašto se
područje na talijanskom naziva “vatrenim poljima”.
Posljednja značajna erupcija u Campi Flegreiju dogodila se 29.
rujna 1538. Novi vulkanski stožac izdigao se iz zemlje i narastao
za više od 121 metra u jednom tjednu. Ovaj vrh je postao poznat
kao Monte Nuovo ili “Nova planina”. Suvremena izvješća govore da
se na najvišoj točki stvorila pukotina koja se otvorila. Monte
Nuovo je izbacio ogromne količine vatre, blatnog pepela i
piroklastičnog toka koji se opisuje kao bijeli i sivi dim.
Erupcija je trajala tri dana, a većina aktivnosti dogodila se
unutar prva 24 sata, a zatim je prestala.
Zemlja bi se dizala i padala u danima prije erupcije. Masivne
komore magme koje okružuju kalderu Campi Flegrei uzrokuju fenomen
poznat kao bradiseizam. Tada se tlo postupno diže i spušta –
ponekad i za nekoliko metara – dok se komore ispod pune magmom
ili je oslobađaju. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, grad
Pozzuoli uzdigao se više od deset stopa iznad svoje prethodne
nadmorske visine, koja je bila razina mora. Tlo se može uzdići na
mnogo neposredniji način neposredno prije vulkanskog događaja.
Kada je 1538. godine došlo do erupcije koja je uzrokovala
formiranje Monte Nuova, u danima koji su prethodili stvarnoj
erupciji velik dio područja oko Campi Flegreija se podigao. Obala
se povukla stotinjak metara. Suvremeni izvještaji tvrde da se tlo
u određenim područjima oko kaldere podiglo više od 20 stopa u
nekoliko dana.
Eksplozija stijena
Stijene bi bile raznesene više od 40 milja u nebo. Eksplozivni
potencijal pune erupcije na razini supervulkana doveo bi do
izbacivanja fragmentiranih stijena i krhotina s, poznat kao
klast. Kada je došlo do erupcije kampanskog Ignimbrita (CI) prije
nekoliko desetaka tisuća godina, oblak pepela i krhotina putovao
je više od 70 kilometara u nebo. Najviša točka na planetu je vrh
Mount Everesta, na skoro devet tisuća metara. Pepeo od erupcije
koja je ubila neandertalce i mamute bio je gotovo osam puta viši
od najvećeg svjetskog vrha.
U atmosferu bi ušlo više od milijun tona sumpornog dioksida.
Supervulkan Campi Flegrei ima potencijal izbaciti kipuću magmu
preko pola kontinenta, ispuniti nebo oblacima pepela i izazvati
kišu kamenja i krhotine koje bi padale po zgradama i ljudima.
Kada je došlo do najveće poznate erupcije vulkana, znanstvenici
vjeruju da je u zrak ispušteno pola milijarde tona sumpornog
dioksida. Sumporni dioksid prouzročio bi niz problema,
uključujući razorno smanjenje temperature, mraz i veliki gubitak
usjeva.
Uz emisije klora i fluora, plin bi stvorio otrovne kisele kiše.
Široko rasprostranjene kisele kiše uzrokovale bi ozbiljnu štetu
tlu i biljnom svijetu te dovele do krčenja šuma. Oni koji prežive
erupciju morali bi se boriti s otrovnom pitkom vodom uzrokovanom
kiselom kišom, kao i s velikom biološkom štetom za ribe i vodene
životinje u blizini obale Italije. Kiša bi također uzrokovala
eroziju i oštećenje svih struktura koje su preživjele početnu
eksploziju i oblak pepela.