Svi znamo da je Sahara najveća pustinja na Zemlji, ali pustinja Atacama, koja se nalazi u sjevernom Čileu drži titulu za najsušu pustinju svijetu. Pustinja Atacama prostire se na 1.127 kilometara i oko 126.909 četvornih kilometara površine
U Atacami je jako malo živih bića našlo mjesto pogodno za život,
osim znanstvenika i istraživača koji su otkrili da je upravo taj
prostor nevjerojatan laboratorij za proučavanje svemira i jedan
od naših susjednih planeta.
Najsuše mjesto na Zemlji
Jedna od stvari koja Atacamu čini jedinstvenom, čak i među
pustinjama, je koliko je dugo bila tako suha. Atacama je
najstarija pustinja na Zemlji, a procjenjuje se da je polusušna
već 150 milijuna godina; najsuši dio pustinje prima samo jednu
pedesetinu godišnjih oborina koje u prosjeku prima Dolina smrti.
To je djelomično zbog geografskog položaja i formacija oko
pustinje Atacama, koja ima Ande na istoku i čileanski obalni
lanac na zapadu, stvarajući dvostruku “sjenu kiše” gdje padne
vrlo malo oborina.
Unatoč ovom nedostatku kiše, Atacama je također prilično hladna.
Za razliku od stereotipnijih pustinja poput Sarahe gdje su
ekstremno visoke temperature normalne, prosječna temperatura
kreće se između 0 do 20 Celzijevih stupnjeva. Iako neobična
kombinacija čimbenika, ali i to ima svoje prednosti.
Praktično bez kiše i niske temperature stvaraju jedinstveni
ekosustav koji već dugo inspirira znanstvenike da istražuju život
(ili nedostatak istog) u Atacami i razmotre što bi to moglo
značiti i za život na drugim planetima. Za razliku od drugih
pustinja, u nekim dijelovima ove ravnice nema kaktusa, insekata
pa čak ni patogena.
Atacama je slična Marsu
Uz iznimku kišne poplave početkom 2019., pustinja Atacama bila je
izvrsna zamjena za organizacije poput NASA-e da pokušaju shvatiti
kakav bi Mars mogao biti – s atmosferom koja se može disati,
naravno. NASA je dugo koristila Atacamu kao poligon u pokušaju
pronalaska primjera malog, mikrobnog života koji ovu pustinju
naziva domom i ekstrapolacije kako bi se to moglo upotrijebiti za
otkrivanje života na Marsu.
Također je bilo korisno okruženje za testiranje dizajna Mars
rovera od 1997. Jedna stvar koju znanstvenici vole kod Atacame je
ta što, zahvaljujući njezinoj udaljenosti, u tom području nema
lokalnih naselja i praktički nikakve turističke/poslovne
infrastrukture, što pomaže u smanjenju kontaminacije pokusa.
Zašto je tamo toliko puno radioteleskopa
U Atacami se nalaze brojni iznimno moćni zemaljski teleskopi,
uključujući kompozitni vrlo veliki teleskop (koji se sastoji od
četiri dalekozora od osam metara) i Vera C. Rubin Observatory,
još jedan teleskop od osam metara koji s radom će započeti krajem
2024. Uvjeti koji Atacamu čine savršenom za istraživanje Marsa
također se primjenjuju na druge studije povezane sa svemirom:
nedostatak vlage ili vlažnosti čini nevjerojatno nisku distorziju
u pogledu prema nebu, a nikakvo svjetlosno zagađenje osigurava da
jedina svjetlost koju ove leće hvataju dolazi s koje god strane
daleku galaksiju ili zvijezdu u koju gleda.
Osim toga, to što se nalazi bliže ekvatoru od drugih velikih
teleskopa daje svakom objektu priliku za promatranje puno više
noćnog neba, uključujući našu matičnu galaksiju i daleko šire.
Sve u svemu, pustinja nije samo pustinja.