Istraživanje koje se bavi hrskavičnim ribama pokazalo je da u Jadran povremeno zalazi ili u njemu stalno živi 60 vrsta morskih pasa i raža, a prvi put je za svaku vrstu dana i kategorija ugroženosti koja je pokazala da je čak 70 posto jadranskih vrsta ugroženo.
Rad su u jednom od najprestižnijih svjetskih znanstvenih časopisa
za morsku biologiju “Fishes” objavili stručnjaci za morske pse i
raže Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu i
Lovrenc Lipej sa slovenskog Nacionalnog biološkog instituta.
Taj rad prvi put nakon skoro dva desetljeća i knjige Sharks of
the Adriatic Sea, koju su isti autori objavili još 2004., donosi
listu svih morskih pasa i raža koji se nalaze u Jadranu.
Lista je pokazala da se u Jadranu, bilo da stalno žive ili
povremeno zalaze, nalazi ukupno 60 vrsta, što je 68 posto svih
hrskavičnjača zabilježenih u Mediteranu.
Od tog broja 33 su vrste morskih pasa, 26 je vrsta ražolikih riba
te jedna vrsta morskog štakora.
U radu se također analizira učestalost pojavljivanja tih vrsta te
je utvrđeno da su 33 vrste vrlo rijetke u Jadranu, osam ih se
povremeno pojavljuje, 15 vrsta se vode kao uobičajene.
Samo za četiri vrste u Jadranu utvrđeno je da imaju relativno
veće populacije i to za mačke bljedicu i mrkulju, psa čukova i
ražu modropjegu.
Stanje u Jadranu loše u svjetskim razmjerima
Prvi put za svaku vrstu dana je i kategorija ugroženosti rađena
sukladno kriterijima Svjetske unije za očuvanje prirode, a
rezultati su pokazali da je stanje vrlo loše i to u svjetskim
razmjerima, rekao je Hini Alen Soldo.
Mediteran se inače smatra kao najopasnije svjetsko područje za
sve vrste hrskavičnih riba jer ih više od 53 posto spada u neku
od ugroženih kategorija.
Situacija u Jadranu još je i gora jer je 70 posto jadranskih
vrsta ugroženo, pri čemu 21 vrsta spada u kategoriju kritično
ugroženih, osam ih je ugroženo, a u kategoriji ranjivih je 10
vrsta.
Nažalost, tri vrste označene su i regionalno izumrlim i to sklat
žutan, ražopas i pilan.
Soldo objašnjava da su glavni razlozi ugroženosti morskih pasa
koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca neracionalno ribarstvo,
onečišćenje okoliša i klimatske promjene.
Iako ljudi morske pse često percipiraju kao vrlo opasna
stvorenja, strah, barem kad je riječ o Jadranu, nije racionalan
jer su od 33 vrste samo tri potencijalno opasne – velika bijela
psina, i bliski joj srodnici psina dugonosa i atlantska psina.
Soldo kaže da su samo za veliku bijelu psinu dokumentirani
rijetki incidenti s ljudskom populacijom dok za preostale dvije
potencijalno opasne vrste koje žive duž Mediterana i povremeno
zalaze u Jadran nikad nije zabilježen ni jedan incident.
Među za ljude bezopasnim hrskavičnim ribama je i modrulj, jedina
vrsta većeg morskog psa koja je učestala u Jadranskom moru te
četiri spomenute vrste koje imaju relativno veću populaciju.
Negativan utjecaj neujednačene zakonske regulative
U istom radu autori upozoravaju i na neujednačenu zakonsku
regulativu jadranskih zemalja koja za posljedicu ima vrlo
negativan utjecaj na jadranske populacije morskih pasa i
ražolikih riba, posebice grupe pelagičnih vrsta koje poduzimaju
dugačke migracije.
Primjerice, Hrvatska je šampion u očuvanju hrskavičnih vrsta, ne
samo u Europi nego i u svjetskim okvirima, jer 23 hrskavične ribe
imaju strogo zaštićeni status.
No, ta regulativa čuva ih samo dok se nalaze u moru pod hrvatskom
jurisdikcijom i čim izađu iz tog područja prema njima se uglavnom
ophode kao i prema svim ostalim ribama.
Stoga autori, koji su i članovi najvažnije svjetske organizacije
stručnjaka za morske pse i raže (IUCN Shark Specialist Group),
upozoravaju na hitnu potrebu za izjednačavanjem regulative te
važnosti otkrivanja njihovih mrijestilišta gdje bi se primijenile
dodatne mjere za njihovu zaštitu i očuvanje.
Soldo je u časopisu Fishes nedavno u koautorstvu sa grčkim
kolegama objavio sličan rad koji se bavi hrskavičnim ribama
grčkih mora, a koji je nastao kao rezultat projekta i objavljene
knjige o morskim psima i ražama Jonskog i Egejskog mora.