Jednom kada krenu u školu, djeca se počinju samostalno socijalizirati sa svojom širom okolinom, to uključuje i onu digitalnu. Isto kao i u stvarnom životu, na roditeljima je da djecu pripreme na sve zamke koje mogu susresti istražujući Internet, a ovo je nekoliko savjeta kako da to učinite
Iako većina djece dobije svoj prvi pametni telefon oko
desete godine života, s Internetom se počinju susretati prije
svoje četvrte godine putem uređaja odraslih ukućana. Vrlo često
je to pasivno iskustvo koje im odrede roditelji kako bi ih
okupirali, ali i tada može doći do neželjenih posljedica,
pogotovo kod streaming platformi koje putem algoritama određuju
nadolazeći sadržaj.
Kod školaraca koji Internet koriste proaktivno i mogu mu
pristupiti skoro bilo gdje, te se opasnosti multipliciraju. Zato
je bitno dijete aktivno i dugoročno učiti pravilnom i odgovornom
ponašanju u digitalnoj okolini nevezano uz uređaj putem kojeg joj
pristupa. Na ovih pet stvari treba najviše paziti:
Gradite povjerenje
Iako nije konkretno pravilo za odgovorno korištenje Interneta,
građenjem povjerenja u vas stvarate dugoročne temelje za
digitalnu sigurnost vašeg djeteta. Ono mora znati da vam može
doći s bilo kojom situacijom i da neće biti prekoreno ako zaluta
u nepoželjne sadržaje na Internetu.
Učite dijete da vam javi kada naiđe na nešto neprimjereno ili za
njega uznemiravajuće kako bi mu mogli pomoći navigirati oko tih
sadržaja, staviti ih u njima razumljiv kontekst i konsolidirati
pravila koja ga čuvaju od takvih situacija.
Objasnite im trajnost digitalnog
Djeca nemaju razvijenu apstraktnu misao i možda još ne mogu
razumjeti da, iako izbrišu neku fotografiju ili status i oni ih
ne vide, ne znači da više nisu na Internetu. Štoviše, jednom
objavljen sadržaj najčešće ostaje na Internetu zauvijek i koliko
god se potrudili maknuti ga, negdje će ostati.
Zato djecu treba učiti da razmisle prije bilo kakve objave,
slanja fotografija ili informacija putem Interneta, pa iako i
poznatim osobama. To ne znači usaditi im strah od digitalne
komunikacije, upravo suprotno, treba ih poticati na aktivnije
pomišljanje o istoj.
I ako se dogodi da objave neki neprimjereni sadržaj ili osjete
negativne reakcije zbog neke objave, nije ništa strašno. I mi s
višestruko većim životnim iskustvom povremeno znamo napraviti
glupost zbog koje se kasnije grizemo. Pristupite im s
razumijevanjem i naučite ih kako da minimaliziraju negativne
posljedice vlastite nepromišljenosti.
Digitalni stranac je i dalje stranac
Isto kao i u stvarnom životu, ako ne i više, djeca moraju znati
da nije svaka nova osoba koju susretnu na Internetu
dobronamjerna. Najbolje pravilo koje može slijediti je da ne
komunicira s nikim koga ne zna u stvarnom životu, ali
vjerojatnost da će ga se u potpunosti pridržavati je vrlo niska.
Treba mu jasno objasniti da NIKADA ne dijeli svoje lozinke s
nikim osim vama, iz bilo kojeg razloga. Neka nikada ne otvara
poveznice koje mu pošalje nepoznata osoba, a za poveznice od
poznatih osoba koje ne prepoznaje neka pita vas smije li
kliknuti.
Naučite ga da se fokusira na sadržaj zbog kojeg je na mreži i da
ne klika šarene sličice koje mu iskaču na ekranu, nikada ne šalje
osobne informacije niti poznatim osobama bez vašeg dopuštenja i
da ne nikada, ali nikada ne nalazi s nekim s Interneta bez vaše
prisutnosti.
Virtualno ponašanje ima stvarne posljedice
Iako broj varira od istraživanja do istraživanja, pokazalo su da
jako velik broj djece biva žrtvom digitalnog nasilja, ali i sami
budu nasilnici. Ono najčešće dolazi iz njihovih socijalnih
krugova i često je perfidnije nego što bi mislili, čak i za one
koji to nasilje čine.
Važno je osvijestiti vaše dijete što je to digitalno nasilje i
kako mu se oduprijeti, ali isto tako i kako da sami ne upadnu u
zamku nasilništva.
Roditeljima zna biti teško zamisliti da bi njihovo dijete to
radilo, no djeca znaju biti okrutna zbog najsitnijih razloga i
njihovo ponašanje može imati ozbiljne posljedice za psihičko
zdravlje žrtava, a da sami nisu svjesni vlastitog negativnog
ponašanja.
Zato ih treba učiti empatiji i načinima kako da osvijeste i
odupru se digitalnom nasilju od kuda god ono dolazilo i prema
kome god ono bilo usmjereno.
Na tržištu postoji velik broj odličnih aplikacija za praćenje
digitalnih aktivnosti djece. Kada ih uvodite u digitalnu
‘zrelost’ i nabavljate im prvi pametni telefon kojim će
se služiti, budite iskreni i objasnite im da ih nadzirete, u
kojem omjeru i zašto.
Ipak, ostavite mu barem dojam privatnosti. Kako će rasti i
pokazivati odgovorno ponašanje, neka taj dojam postepeno postaje
stvarnost. Nadzor bez aktivnog i pozitivnog odnosa može samo
naštetiti. Kontinuirano radite na kulturi ponašanja u digitalnoj
okolini na jednak način kako to radite i za stvaran svijet jer
realne razlike zapravo nema. Zlatno pravilo dobrog ponašanja
vrijedi svugdje: ne čini ono što ne bi htio da drugi čine tebi.
Naša će djeca odrasti u svijetu gdje će njihov digitalni
identitet biti ravan onom stvarnom , ako ne i naglašeniji, te je
na nama da ih pripremimo da budu proaktivni, odgovorni i
cijenjeni članovi svojih digitalnih zajednica radi njihove
vlastite dobrobiti i probitka.
