Američki su znanstvenici otkrili mehanizam koji stanicama raka dojke omogućuje svojevrsno stanje mirovanja u udaljenim organima u tijelu, da bi se nakon višegodišnje 'hibernacije' ponovno pojavili u smrtonosnom metastatskom obliku
Zahvaljujući eksperimentima obavljenim s ljudskim stanicama
na laboratorijskim miševima ustanovili su da se
onesposobljavanjem tog mehanizma, uz pomoć lijekova ili genskom
manipulacijom, mogu onesposobiti i stanice raka te spriječiti
sposobnost njihova daljnjeg širenja.
Otkriće obećava kada je posrijedi razvoj terapija za borbu protiv
raka dojke, smatraju američki znanstvenici.
Podsjećaju da je oko 90 posto smrti od karcinoma dojke posljedica
metastatskog raka u IV. stadiju koji se obično proširi na
udaljene organe i kao takav nije u potpunosti izlječiv, nego
postaje oblik kronične bolesti koji je potrebno sustavno i
kontinuirano liječiti te držati pod kontrolom.
Znanstvenici su pokušali shvatiti na koji se način stanice raka
uspijevaju “pritajiti”, ponekad i desetljećima, i što je točno
okidač za njihovo ponovno aktiviranje.
“Rezultati našeg istraživanja upućuju na to da stanice
raka dojke uspijevaju preživjeti i dugo se pritajiti kod
pacijentica koristeći stanični proces poznat kao mehanizam
autofagije, osnovni mehanizam razgradnje staničnih komponenti,
preciznije nepotrebnih ili disfunkcionalnih staničnih dijelova
pomoću lizosoma, staničnih organela“, objasnio je
suautor istraživanja Kent Hunter, znanstvenik na Državnom
institutu za rak u Bethesdi.
Autofagijom, sofisticiranim obrambenim imunološkim mehanizmom
mogu se: 1. prepoznati, uloviti, i uništiti unutarstanični
patogeni organizmi, 2. isporučiti antimikrobne molekule do
patogena koji se skrivaju na nedostupnim dijelovima stanice, 3.
može se sudjelovati u imunološkim procesima uz detekciju
prisutnosti stranih patogenih organizama.
Autofagija stoga udvostručuje mehanizam ubijanja patogena u
stanici i pazi na moguće infekcije te obavještava imunološki
sustav o njima. Disfunkcija autofagije rezultira bolestima poput
raka, neurodegenerativnih bolesti, infekcije i preranog starenja.
Glavni gen za autofagiju nedostaje u 40 do 75 posto slučajeva
raka.
Hunter je objasnio da se autofagija aktivira u trenutku kada bilo
koja stanica – zdrava ili kancerogena – aktivira mehanizme
preživljavanja u stresnom ili hranom siromašnom okružju. To
omogućuje stanici da se djelomično deaktivira i prijeđe u
svojevrsno stanje mirovanja.
Ovo otkriće pomaže da se objasni zbog čega se aktualnim načinima
liječenja raka dojke tako često ne uspiju iskorijeniti zloćudne
stanice raka koje se u tijelu zadrže nakon operativnog zahvata i
nakon kemoterapije.
Pritajene stanice
“Brojni lijekovi koji se koriste u borbi protiv raka
ciljaju stanice koje se dijele. No pritajene stanice, one koje
hiberniraju, ne dijele se aktivno ni često i zbog toga vjerujemo
da su otporne na sve vrste lijekova koji se trenutačno koriste u
modernoj medicini“, smatra Hunter.
Činjenica da se skrivaju drugdje u tijelu pomaže stanicama da
“umaknu” i drugim vrstama lokaliziranog liječenja poput
primjerice zračenja.
Hunter i njegova kolegica Laura Vera-Ramirez proveli su pokus
tako da su u tijela laboratorijskih miševa ubrizgali “pritajene”
stanice raka.
Polovina životinja dobila je lijek koji sprečava autofagiju, a
ostali su dobili placebo.
U drugom su eksperimentu izmijenili gen koji kontrolira
autofagiju. Oba su pristupa znatno smanjila stupanj
preživljavanja kancerogenih stanica i ograničila njihovo širenje,
pokazali su rezultati studije.
Bez pribjegavanja autofagiji kancerogene stanice akumuliraju
toksičnu materiju i oštećuju mitohondrije – stanične organele
eukariotskih stanica koji služe kao izvor stanične
energije.
Put prema održivom i uspješnom liječenju bit će dug, smatra
Hunter te dodaje da će trebati provesti i klinička istraživanja
na ljudima kako bi se ustanovilo djeluje li na njih.
Hunter ističe da se još ne zna mogu li se rezultati njihove
studije primijeniti i na druge vrste karcinoma.
Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u stručnome časopisu
Nature Communications.
