Studija provedena na 1,5 milijuna muškaraca pokazala je zabrinjavajuću povezanost između Peyronijeve bolesti (zakrivljenog penisa u erekciji) i razvoja karcinoma abdomena, kože i testisa, objavili su sudionici kongresa američke Udruge za reproduktivnu medicinu.
Peyronijevu bolest uzrokuje fibroza, odnosno formiranje viška
vlaknastoga vezivnog tkiva unutar organa, što uzrokuje
zakrivljenost penisa u erekciji.
Ovaj poremećaj pogađa oko 155.000 odraslih muškaraca u Velikoj
Britaniji. Češći je kod starijih od 40 godina, no može pogoditi
bilo koju dobnu skupinu. Zbog intimne prirode bolesti o njoj se
malo govori jer mnogi muškarci osjećaju sram, pa bolest utječe na
muškarčevo samopouzdanje i zdravlje, piše Independent.
Rezultate istraživanja čije je rezultate obradilo Sveučilište
Baylor u Houstonu pokazalo je da je kod muškaraca s
dijagnosticiranom Peyronijevom bolešću evidentiran 40 posto veći
rizik od razvoja raka testisa, 29 posto veći rizik o razvoja
melanoma i 40 posto veća opasnost od razvoja karcinoma abdomena.
S obzirom na zabrinjavajuće rezultate studije, pozvali su osobe s
ovim oboljenjem na redovne kontrolne preglede kako bi se
potencijalna maligna bolest na vrijeme otkrila.
“To je iznimno značajno jer muškarci o tome ne vode računa.
Stanje može utjecati na spolni i reproduktivni životni ciklus
pacijenata, a povezuje se i s ozbiljnijim poremećajima”, rekao je
dr. Alexander Pastuszak, dodavši da dosad nitko nije povezao ovaj
poremećaj s malignim bolestima.
Glasnogovornik udruge Cancer Research UK je dodao da uzrok
Peyronijeve bolesti nije u potpunosti razjašnjen, no zna se da na
njezin razvoj utječe niz faktora.
Peyronijeva bolest obično nastaje kao rezultat ozljeda malih
krvnih žila unutar penisa, primjerice za vrijeme spolnog odnosa,
sportske aktivnosti ili kao posljedica nesreće. Tijekom procesa
ozdravljenja, krvna zrnca i druge stanice zarobljene su na mjestu
ozljede, što dovodi do nakupljanja ožiljnog tkiva.
No ne razvija se kod svakog muškarca spomenuta bolest nakon
ozljede penisa. Liječnici vjeruju da postoje nasljedne osobine
koje mogu igrati ulogu u osjetljivosti na taj poremećaj.
