Hoće li umjetna inteligencija i robotika zamijeniti ljudskog liječnika? Ne još, ali zdravstvena se skrb mijenja i javnost je na to, reklo bi se, spremnija nego što se čini
Prema istraživanju PwC-a, većina korisnika voljna je
primati zdravstvenu skrb od takvih naprednih tehnologija.
Izvješće What doctor? Why AI and robotics will
define New Health temelji se na istraživanju u
kojem je sudjelovalo više od 11 tisuća ljudi iz 12 država
diljem Europe, Bliskog istoka i Afrike.
Više od polovice ispitanika (55 posto) reklo je da su voljni
koristiti naprednu računalnu tehnologiju ili robote s umjetnom
inteligencijom koji mogu odgovoriti na pitanja o zdravlju,
izvršiti pretrage, postaviti dijagnozu i preporučiti
liječenje.
Rezultati su pokazali kako su ljudi sve više voljni doći u
kontakt s umjetnom inteligencijom i robotima ako to znači bolji
pristup zdravstvenoj skrbi. Brzina i točnost dijagnoze i
liječenja presudni je čimbenik njihove spremnosti, dok
je povjerenje u tehnologiju ključno je za širu
primjenu i prihvaćanje. Ljudski čimbenik i dalje je glavni
sastojak zdravstvene skrbi.
Postoji razlika u odgovorima između razvijenih tržišta i
tržišta u nastajanju. Ljudi u državama s dobro organiziranim te
time i manje fleksibilnim sustavima zdravstvene skrbi
(Ujedinjeno Kraljevstvo i zapadna/sjeverna Europa) voljni su
komunicirati s pružateljem zdravstvene skrbi koji nije čovjek,
ali manje od ljudi s tržišta u nastajanju, gdje se zdravstvena
skrb još uvijek oblikuje i izgrađuje.
Roboti mogu biti i kirurzi, ali…
Gotovo četiri petine (73 posto) ispitanika spremno je
prihvatiti robote koji obavljaju manje kirurške zahvate umjesto
liječnika u operacijskoj dvorani. Ispitanici u Nigeriji,
Turskoj i Južnoj Africi najviše su voljni podvrgnuti se manjim
kirurškim zahvatima koje bi izvršili roboti (redom 73 , 66 i 62
posto), dok su najmanje na to spremni ispitanici u UK (36
posto).
Stavovi se drastično mijenjaju kada se radi o većim operacijama
kao što su ugradnja umjetnog zgloba koljena ili kuka,
uklanjanje tumora ili operacija srca. Svejedno je značajan
postotak ispitanika ipak voljan podvrgnuti se većoj operaciji
koju bi obavio robot: od 63 posto u Nigeriji do 40 posto u
Nizozemskoj i 27 posto u UK.
Lakši i brži pristup uslugama zdravstvene skrbi (36 posto)
te brzina i točnost dijagnoze (33 posto) glavne su
motivacije za spremnost, a nedostatak povjerenja u
sposobnost robota da donosi odluke (47 posto) te manjak
ljudskog kontakta (41 posto) glavni razlozi oklijevanja kad je
prihvaćanje robota i umjetne inteligencije u zdravstvu u
pitanju.
Iako postotci variraju od države do države, dvije navedene
prednosti i nedostatci istim tim redoslijedom navedeni su u
svim državama, osim u Saudijskoj Arabiji i Katru, gdje
ispitanici nedostatak ljudskog kontakta smatraju najvećim
nedostatkom.
Vlade, kažu u PwC-u, trebaju stvoriti standarde kvalitete i
regulatorni okvir primjenjive na i obvezne za cjelokupni sektor
zdravstvene skrbi, kao i prikladne poticaje za prihvaćanje
novih pristupa.
Robotika i umjetna inteligencija su prilika za privatni sektor
Stručnjaci za zdravstvenu skrb trebaju razumjeti da UI i
robotika imaju potencijal za rad za njih i s njima kako u
medicinskom okruženju tako i kroz cijeli ekosustav zdravstvene
skrbi te trebaju biti otvoreni za izazove.
Pacijenti se trebaju naviknuti na UI i robote te otkriti
prednosti koje im oni mogu pružiti. Privatni sektor treba
kreirati rješenja velikih problema potražnje i resursa s kojima
se suočava svaki sustav zdravstvene skrbi. Pružanjem rješenja
koja se temelje na UI i robotici, privatni sektor ima priliku
zauvijek unijeti promjene u zdravstvenu skrb.
Donositelji odluka u institucijama zdravstvene skrbi trebaju
razviti bazu dokaza, mjeriti uspjeh i učinkovitost nove
tehnologije te se usredotočiti na ono što korisnici žele i
trebaju.
Istraživanje je studenom 2016. godine proveo YouGov. U anketi
online sudjelovalo je 11.086 osoba iz 12 država. Nacionalno
reprezentativan uzorak korišten je za Belgiju, Njemačku,
Nizozemsku, Norvešku, Švedsku, Tursku i UK, dok su
reprezentativni uzorci urbanih područja korišteni za Nigeriju,
Katar, Saudijsku Arabiju, Južnoj Africi i Ujedinjenim Arapskim
Emiratima.
