Po završetku akademske godine, kada su temperature sve bliže
‘tridesetici’, a zov Jadrana sve jači, hrvatski studenti planiraju
gotovo tri mjeseca praznika.
Jedni metropolu napuštaju i odlaze u rodne krajeve, drugi pak planiraju dugo ljetovanje na morskim plažama, dok treći odlučuju ljeto iskoristiti za zaradu i ulaganje u budućnost.
U
treću skupinu svakako spadaju i studenti koji su početkom srpnja
fakultete, Zagreb i Hrvatsku odlučili zamijeniti radom u dalekim
zemljama. Zimo donosi ekskluzivni intervju sa studentima koji su na
privremenom radu u SAD-u i Kanadi.
Neki rade i u najpopularnijim svjetskim kompanijama – vodećoj društvenoj mreži Facebooku i tražilici Googleu.
Facebook: Goran Žužić, Igor Jerković, Bruno Rahle, Filip Pavetić, Leo Osvald, Tomislav Novak, Igor Čanadi, Ivo Sluganović
Imo.im: Tomislav Gudlek, Filip Barl, Stjepan Glavina
Google: Matija Osrečki
Matygov (Kanada): Nino Uzelac
Kolege s bloga Zimo razgovarali su s nekima od njih, a svi su odgovarali na ista pitanja. Donosimo vam najzanimljivije odgovore.
1. Kako si došao do tvrtke? Kako je izgledao intervju?
Nino Uzelac, Matygo:
Tvrtku sam pronašao na web stranici na kojoj se početkom svakog mjeseca
objavljuju oglasi tvrtki, uglavnom iz SAD-a, koje traže programere.
Tvrtke su najčešće dobile velike investicije pa nije rijetkost da u
nedostatku lokalnih programera financiraju vize i premještaj ljudi iz
Europe. Kanadska firma Matygo u kojoj trenutno radim, nekoliko mjeseci
prije ljeta objavila je oglas u kojem je pisalo da traže stažiste. Javio
sam se i dogovorio intervju putem Skypea. Intervju, za razliku od nekih
prethodnih na kojim sam bio, nije bio tehnički već opušteniji i više
orijentiran na priču o tome kako sam počeo programirati, što želim
naučiti u ova tri mjeseca, na čemu želim raditi i kako sam došao do
njih. Bili su iznenađeni što želim prijeći pola svijeta zbog prakse.
Ivo Sluganović, Facebook: Kao
i ostali dečki, putem preporuke jednog poznanika koji je stalni
zaposlenik u Facebooku, kontaktirali su me rekruteri i pitali jesam li
zainteresiran za praksu. U drugom mjesecu počeli smo s telefonskim
intervjuima (prvo jedan općeniti, a zatim dva inženjerska) i nakon
otprilike tri tjedna dobio sam ponudu!
Preporuke se jako cijene i
mogu pomoći kod dobivanja intervjua, ali su kasnije potpuno nevažne.
Osim činjenice da sam u srednjoj školi puno programirao za natjecanja iz
informatike (koja apsolutno svima preporučam), mislim da je jako bitno i
što sam u razgovoru znao predložiti neke svoje ideje, ali i otvoreno
priznati da puno toga ne znam. Kompanijama nije cilj pronaći ljude koji
već sve znaju, nego one koji brzo uče, jer ionako, primjerice Facebook
koristi velik broj internih alata, pa su svi koji dođu zapravo
početnici.
2. Kako se činilo na početku, a kako sada, pri kraju ljeta?
Igor Jerković, Facebook: Kad
sam tek došao bio sam zadivljen, nisam mogao vjerovat da tako nešto
postoji u svijetu. Možete doći na posao kada želite i isto tako otići .
Hrana je besplatna! Možete u bilo kojem trenutku otići igrat stolni
tenis, biljar, pa opet malo raditi i tako u nedogled. Okruženi ste
ljudima koji su spremni pomoći bilo kada i uvijek se može naći odgovor
na bilo koje pitanje. U početku mi je bilo prilično teško jer sam radio
na nečemu, za mene potpuno nepoznatom. U početku sam učio, no s vremenom
sam stekao određeno znanje i samopouzdanje i počeo kodirati. Imam
osjećaj da sam se jako poboljšao u nekoliko stvari koje će puno koristit
u mojoj daljnjoj karijeri. Više mi nije problem početi raditi potpuno
samostalno na nečemu nepoznatom. Sve se može naći na internetu, samo je
potrebna volja.
Tomislav Gudlek, Imo.im: Jednako sam zadovoljan. Uvjeti koje ovdje imamo su stvarno fantastični.
3. Kako izgleda jedan radni dan? S kim najviše surađuješ?
Bruno Rahle, Facebook:
Svako jutro imam više alarma – u 7, 8:30 i 10:30. Početkom ljeta dizao
sam se na ranije alarme, ali kako sve brže i brže pronalazim “Snooze”
gumb na mobitelu, tako i kasnije ustajem. Ujutro hvatamo autobus koji
nas vozi dobrih sat vremena do Facebooka. Ove godine smo smješteni
relativno daleko (u San Joseu), što bih istaknuo kao možda najveću manu.
Na
posao najčešće dođem u 12 sati, a odlazim oko 21. Zvuči dugo, ali
uistinu nije. Imamo ručak i večeru, a nerijetko igramo i Guitar Hero,
stolni nogomet, stolni tenis, biljar… Međutim, kako su ovdje uvjeti
fantastični (osim dobrog društva, imamo ogromni monitor, besplatnu
hranu, prostorije za odmor, košarkaško igralište, tuševe…),važno je
napomenuti da ovdje nijebitno koliko se radi, bitno je što se napravi. Ako možete napraviti što se od vas traži u tri sata, odlično, raditi ćete 3 sata dnevno.
Matija Osrečki, Google: Dođem
na posao oko 10:30 te potom doručkujem i lagano krećem na posao.
Okruženje je ležerno i fleksibilno tako da ne postoje fiksni planovi.
Mogu otići s posla poslije podne ili kasno na večer, ovisno o umoru i
drugim planovima.
4. U čemu je razlika između tebe i stalno zaposlenih djelatnika?
Ivo Sluganović, Facebook:
Značajnih razlika između nas, interna i stalnih zaposlenika zapravo
nema. Super je i stvar što je Facebook horizontalna kompanija u kojoj se
pozicijama ne daje prevelik značaj. Potpuno je normalno da kad trebate
pričati s bilo kime, jednostavno odete do stola te osobe i pitate.
Nino Uzelac, Matygov: Jedina
razlika je u iskustvu. Oni su radili na proizvodu zadnjih godinu dana i
bolje znaju gdje se neki problem nalazi. Ja imam ovlasti raditi na bilo
kojem dijelu sustava što je na početku prakse dovelo do nesporazuma u
kojem sam slučajno obrisao sve što smo tog dana radili i nikome nije
bilo jasno zašto odjednom ništa ne radi, ali to su uspjeli vratiti na
prvobitno stanje.
Bruno Rahle, Facebook: Nema
neke pretjerane razlike. Razlika je jedino u boji značke (koristimo je
za ulaz u Face) – mi imamo crni rub, a stalni zaposlenici ga nemaju.
Tomislav Gudlec, Imo.im: Razlika
nije precizno određena. Interni nemaju pristup svim strojevima, iako
taj pristup (ukoliko im je potreban) mogu uvijek dobiti. Interni su u
boljem položaju jer je ipak nešto veća odgovornost na inženjeru s kojim
intern surađuje. Interne se također sluša ako imaju neki prijedlog za
novi proizvod/poboljšanje. Ono što mi se u ovoj tvrtki jako sviđa jest
to što svi mogu birati projekte na kojima će raditi. Također, uzima se u
obzir da ti projekt na kojem radiš može dosaditi ili ti ne ići onako
dobro kao što si očekivao.
5. Jesu li interni iz Hrvatske po
nečemu drugačiji od ostalih interna? Jesu li studenti s Harvarda,
Stanforda i drugih fakulteta bolji od vas?
Tomislav Gudlek, Imo.im: Ne
mislim da su ostali nešto pametniji od nas. Čine se doista marljivi
trude se oko studija – više nego što bih rekao na hrvatske studente, no
možda je to samo subjektivni dojam.
Igor Jerković, Facebook: Interni
iz Hrvatske nisu ni po čemu drugačiji od studenata s vrhunskih
američkih sveučilišta, jer se sve može naći na internetu. Nije uopće
stvar u fakultetu, ako nešto želiš stvarno znati dobro, trebaš sam počet
učiti. Naravno, fakultet i obrazovne ustanove trebaju davat smjernice,
no ne mogu uliti znanje. Svatko tko želi nešto postići, uz dobru volju,
trud i puno vremena će uspjeti.
Bruno Rahle, Facebook: Ne
bih rekao da su oni pametniji od nas ili mi od njih. Rezultati koje
Hrvatska ostvaruje na olimpijadama znanja to i pokazuju. Stvar je samo u
tome što je kod njih normalno da se ide na stažiranja, dok kod nas to
pokušavamo popularizirati.
Ivo Sluganović, Facebook:
U usporedbi s ostalim internima, rekao bih da nema nikakve razlike. Mi
smo čak malo bolji! Istina, bitna je razlika da su ovdje ljetne prakse
nešto potpuno uobičajeno.
Više na Zimo.co .
