Igranje nasilnih video igara ne uzrokuje veću štetu na ponašanje
djece, od igranja onih koje se smatra nenasilnima, navodi nova studija s
Oxforda. Istraživači su proučavali osnovnoškolce i otkrili da bi na
ponašanje djece mogao prije moglo utjecati vrijeme provedeno uz igre, a
ne njihov sadržaj, ali čak i to je neznatno.
Studija je pokazala
da će djeca koja igraju multiplayer igre imati nešto manje poteškoća u
povezivanju s drugom djecom, od onih koji se igraju sami.
Oni koji se
uglavnom igrali sami su pokazivali bolje akademske rezultate i manje su
agresivni. No, zaključuju i da su svi ti učinci mali i da video igre u
globalu su ‘statistički bitan, ali malen faktor’ u oblikovanju dječjeg
ponašanja.
Istraživači su ispitivali djecu staru 10 i 11 godina o
navikama i igrama, a kod učitelja su tražili procjene o ponašanju,
sudjelovanju u nastavi i suočavanju s problemima.
Iz toga su izvukli
podatak da su oni koji igraju više od tri sata dnevno pokazivali više
razine agresivnosti i bili manje aktivni u školi, što ukazuje da bi više
utjecaja moglo imati vrijeme provedeno na igrama, a ne sam tip igara,
prenosi Telegraph.
Igre pomažu u učenju
Studija
sa sveučilišta Brown pokazuje kako uz video igre možemo biti bolji u
učenju od onih koji se ne igraju. Istraživanje je pokazalo da igre
pobolljšavaju sposobnost učenja niza zadataka i igrače svrstavaju u
kategoriju stručnjaka u rješavanju problema. No, navodi se da nije
sigurno pomažu li igre u bržem učenju vještina.
Naime, devetero
igrača i devetero ljudi koji iznimno rijetko igraju igre sudjelovali su u
studiji u učenju vizualnih zadataka.
Tijekom jednog vikenda su im
pokazivali različite teksture s horizontalnim ili vertikalnim linijama, a
njihov je zadatak bio prepoznati uzorke koji su anomalije.
I podaci su
pokazali da su se igrači ubrzali na oba zadatka, dok su oni koji se ne
igraju bili bolji na drugom zadatku, ali ne i na prvom, jer im je učenje
drugog zadatka ometalo učenje prvog, stoji u studiji objavljenoj u
časopisu PLOS.
