Aktualni kino-hit o ocu atomske bombe ponovno je u fokus stavio i pitanje - je li nuklearno oružje uopće trebalo biti korišteno i zašto?
“Mali dječak” i “Debeli čovjek”. Tako su se, potpuno bezazleno,
zvale jedine dvije atomske bombe koje su korištene u vojnom
sukobu. Hirošima i Nagasaki, japanski gradovi na koje su bombe
bačene, obilježili su 78 crnu obljetnicu stradavanje najmanje 220
tisuća ljudi. Kako izravno u obje eksplozije, tako i od
posljedica radijacije. Ponovljeni su pozivi svim državama da
odbace nuklearno oružje, ali s obzirom na rat u Ukrajini i
činjenicu da Rusija ima drugi najveći arsenal svijet bez
nuklearnog oružja u ovom trenutku čini se samo kao lijepi san.
S druge strane, aktualni kino-hit o ocu atomske bombe ponovno je
u fokus stavio i pitanje – je li nuklearno oružje uopće trebalo
biti korišteno i zašto?
Predratna Hirošima, grad od 300-tinjak tisuća stanovnika na
zapadu najvećeg japanskog otoka Honšua. Glavna baza za nabavu i
logistiku imperijalne vojske. Do samog kraja rata izbjegao je
žešće savezničke zračne napade. A onda je 6. kolovoza ’45. ujutro
grad zauvijek upisan u povijest kao prvi na koji je bačena
atomska bomba.
“Jedna bomba eksplodirala je 450 metara iznad mete, ne ostavivši
nikakav krater”, rečeno je na radiju.
U trenutku je ubijeno 70 tisuća ljudi, do kraja te godine još
50-ak tisuća umrlo je od posljedica radijacije. Manje od deset
posto žrtava bili su vojnici.
Tri dana kasnije, na današnji dan prije 78 godina, druga atomska
bomba bačena je na Nagasaki. Tu je poginulo između 60 i 80 tisuća
ljudi. Mnogi preživjeli u obje eksplozije imali su teške opekline
i tragove izloženosti radijaciji…Prvi put nakon 60 godina,
komemoracija u Nagasakiju održana je u zatvorenom prostoru zbog
prijetnje tajfuna. Ali tuguju svi.
“Kad dođe godišnjica atomskog bombardiranja, osjećam se još
tužnije. Kroz godinu složim i tisuću origami ždralova
razmišljajući o svemu”, kaže gospođa koja je s osam godina
preživjela eksploziju.
I kao i svake godine, s komemoracije su upućeni pozivi svijetu da
odbaci nuklearno oružje.”Sada je vrijeme da pokažemo hrabrost i
donesemo odluku o oslobađanju od ovisnosti o nuklearnom
odvraćanju”, kazao je Shiro Suzuki,gradonačelnik Nagasakija
Prije tri dana na komemoraciji u Hirošimi, poruke su bile još
izravnije.
“Čelnici diljem svijeta moraju se suočiti s činjenicom da je
teorija nuklearnog odvraćanja glupost”, kazao je Kazumi
Matsui, gradonačelnik Hirošime.
No, sve dok Valdimir Putin kontrolira drugi najveći nuklearni
arsenal na svijetu, teško je očekivati ikakvo nuklearno
razoružanje. Kako objašnjava stručnjak za nuklearnu energiju,
prijeteći nuklearnim oružjem nenuklearnoj Ukrajini, Vladimir
Putin šalje ružnu poruku – ako nemaš nuklearno oružje nisi
siguran. Ali to bi im se moglo obiti o glavu, jer bi baš svaka
članica G20 mogla krenuti tim putem.
Tko god ima 15 milijardi eura za potrošiti na razvoj nuklearnog
oružja, će to potrošiti i imati vlastiti nuklearni arsenal i biti
sigurniji u takvom nesigurnom svijetu, gdje jedino nuklearna
bomba jamči sigurnost, a ne međunarodne organizaciju tipa UN,
NATO i slično”, kaže nuklearni fizičar Tonči Tadić.
U takvoj crnoj viziji svijeta, Rusija bi se mogla naći okružena
nuklearnim zemljama, od Turske, Poljske, Njemačke, Švedske, čak i
Japana. Ali i to je realnije nego da se svog nuklearnog štita
odrekne.”Bez svog nuklearnog arsenala, Rusija bi bila jedna
obična regionalna sila. Ne zanemariva, ali daleko od toga da bi
ikome mogla postavljati ikakve uvjete. Sa nuklearnim oružjem se
njezina pozicija mijenja”, objašnjava Tadić.
Kao što se sa nuklearnim oružjem promijenila i pozicija Amerike u
Drugom svjetskom ratu. Upravo time detaljno se bavi film
“Oppenheimer” o ocu bombe koja je bačena na japanske gradove.
Kako je i u filmu istaknuto, bacanje bombi trebalo je spriječiti
invaziju na japansko kopno, u čemu bi vjerojatno poginuli
milijuni na obje strane. No, Tonči Tadić podsjeća da se Sovjetski
Savez trebao uključiti u rat protiv Japana, i zato je imperij
kapitulirao, a bačene bombe bile su prvenstveno poruka Staljinu.
“Priče o tome da su bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki dovele do
mira su opravdanje njihovog bacanja. Osobno, ne vjerujem da bi
Japan kapitulirao ni da su bačene još dvije bombe, da Sovjetski
Savez nije ušao u rat”, smatra Tadić.
Naravno da su danas Japanci uvrijeđeni i ljuti kada se na ovakav
način zajedno promoviraju “Barbie” i “Oppenheimer”. Amerikanci
prvi, ali i ostatak svijeta, ne mogu znati kako je biti jedina
žrtva nuklearnih bombi u povijesti čovječanstva. Cijeli planet
treba se nadati da će tako i ostati.