Svake godine u ovo vrijeme diljem zemlje održavaju se Dani kruha, dani zahvalnosti za plodove zemlje. Vrijeme je to kada se prisjećamo što su to kruh i krušni proizvodi, kako nastaju i kako se pripremaju. Jer valja znati da je dug proces od zrna pšenice do kruha i slastica na našim stolovima, a koje mi uglavnom uzimamo, kako se ono kaže "zdravo za gotovo".
Stoga, barem u ovo vrijeme toj temi valja posvetiti malo više
pažnje, nešto naučiti, prisjetiti se. Valja kazati da je sam
datum obilježavanja dana kruha povezan je sa Svjetskim danom
hrane kako bi se podigla svijest o važnosti zdrave prehrane,
ekološke proizvodnje i očuvanja biološke raznolikosti. O danima
kruha najviše se uči u predškolskim ustanovama, dakle vrtićima,
školama, te institucijama koje se bave djecom.
U biogradskoj osnovnoj školi ove godine zbog pandemije i svih
ograničavajućih okolnost nije bilo velikih stolova punih
različitih pripravaka od brašna i kolača, te plodova jeseni kao
ranijih godina, no neki od njih ipak su se odlučili obilježiti
ove dane, pa makar i na nešto drugačiji način. Naime, ideju
učiteljice Sanje Mušćet jedva su dočekali njezini učenici 3c
razreda, te je u prostoru Veleučilišta Baltazar – Dislocirani
studij Biograd na Moru, gdje osnovci inače pohađaju dislociranu
nastavu, postalo vrlo živo. Svi su htjeli biti u “prvim redovima”
sijati brašno, dodavati sastojke, mijesiti. Mi doista u školi
nemamo uvjete za takve aktivnosti, a vidite i sami koliko se
djeca raduju i uživaju.
Inače u ovom prostoru nastavu pohađaju učenici trećih i četvrtih
razreda naše matične škole i to u dvije smjene, no to ipak nije
najidealnije rješenje jer nas prilično ograničava u razvijanju
nekih aktivnosti. Naime, u prizemlju je i Gradska knjižnica, te
često moramo i “ušutkavati” djecu, a djeca kao djeca, bučna i
vesela, s razumijevanjem govori učiteljica Mušćet. Stoga je i
ovaj mali izlet izvan uobičajene nastave bio pravo zadovoljstvo
koje se očitavalo na njihovim licima. Svih 25 učenika željeli su
se okušati u kulinarstvu točnije pekarstvu, jer radile su se
slane i slatke slastice. Kiflice sa šunkom kao slana, i mafini
kao slatka delicija. Umijesiti na licu mjesta, zasoliti ili
zasladiti, sve je to bilo potrebno učiniti da bi se na koncu s
njima mogli i zasladiti.
Uz učiteljicu Sanju Mušćet u pripremi slastica pomagala je i
jedna mama, gospođa Valentina, a djeca su željna znanja ali i
praktične primjene naprosto otimala za sudjelovanje. Sve
pripremljeno odnijeli su u kuhinju hotela “In” gdje im je kuhar
Ante ustupio pećnicu i pomogao u završnoj fazi, odnosno pečenju.
Što je poslije bilo sa kiflicama i mafinima nije potrebno posebno
napominjati, pojeli su, jer bilo je odlično ali i podijelili sa
učenicima drugih razreda koji su bili na nastavi u jutarnjoj
smjeni.
