Mjesec dana nakon razornog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju, na razrušenim petrinjskim fasadama osvanuli su inspirativni citati raznih književnih djela povezanih sa situacijom u kojoj se našao taj gradić.
“Svi se mi umjetnošću liječimo od života, svak na svoj
način.” Napisao je Vladan Desnica u romanu Proljeće Ivana
Galeba.
Upravo je to način na koji Petrinjka
Martina Grbeša umiruje svoje “duhove” nakon razornog
potresa koji je 29. prosinca 2020. zadesio Petrinju i okolicu.
Ona je zaslužna što je Petrinja osvanula
oblijepljena književnim citatima.
“Petrinja je gradić bogate kulturno-povijesne baštine na temelju
koje su se dosad mogla osmisliti i ostvariti čuda, no uvijek se
ispostavi da živimo u kovitlacu otegotnih okolnosti, apatije i
unazađivanja bilo kakvih iskri volje, želje, hrabrosti i
‘drukčijosti’”, rekla je Hini Grbeša.
Ta je Petrinjka profesorica hrvatskog jezika i književnosti u
sisačkoj srednjoj školi Vitkorovac i glinskoj srednjoj školi.
Martina je točno mjesec dana nakon potresa odlučila pokrenuti
inicijativu “Pronađi smisao u gradu” kao svojevrsnu kulturnu
revitalizaciju grada ali i kao potragu za tumačenjem situacije
koja je nastala kao posljedica razornog potresa.
Vikend je bio siv i kišan, a za Martinu takvi dani imaju
posebnu čar.
Kako i sama kaže “parkirala sam preko puta neupotrebljive zgrade
moje srednjoškolske profesorice hrvatskoga, uzela kolut ljepljive
trake, papire i fotoaparat, navukla kapuljaču na glavu i krenula
Turkulinovom “uzvodno”.
“Kome srce ne radi, neka kuću ne gradi”, citat je pjesnika
Danijela Dragojevića iz njegove knjige Kasno ljeto, a samo je
jedan od ukupnih 25 koji su oživjeli na fasadama užeg središta
Petrinje koji je u potresu najviše stradao te je većinom za
rušenje.
Martina je veliki zaljubljenik u književnost, arhitekturu i
fotografiju te ih je ovim potezom ispreplela u međusobnu
koegzistenciju u gradu kojeg istodobno “obožava i prezire.”
Citate je birala po principu prikladnosti samoj situaciji u kojoj
se grad nalazi, a lokacije je birala nasumično.
Naglašava kako joj je nevjerojatno da “u središtu grada koji je
zatvoren za promet i prozvan gradom duhova ne možeš biti
neprimjećen.
”Policajci su po središtu grada ravnomjerno raspoređeni i
ne napuštaju punktove, a pri samom lijepljenu citata dobila
je upozorenja prolaznika da joj “u svakom trenutku nešto može
pasti na glavu” te da se radije makne odande.
“Vjerojatno je s gnušanjem pomislio da sam još jedna od onih koji
dolaze u Petrinju kako bi fotografirali ruševine i sebe s njima u
pozadini”, izjavila je Martina.
U međuvremenu, Martina je s prijateljicom pokrenula facebook
stranicu i instagram profil pod nazivom “Potresni kronotop” za
sve Petrinjce i Petrinjke koji su ostali u svom gradu.
“Osim toga, vjerujem da će nam pasti na pamet još štogod jer
ostajemo ovdje i želimo da ljudi ne padaju ni moralno ni
fizički.”
Martina tvrdi kako Petrinja nikako nije grad duhova kako mnogi
kažu. “Prođite našim ulicama i upoznajte ljude koji ostaju gdje
jesu, dođite vidjeti nepokolebljivost, čvrstoću, kamenitost i
ustrajnost”, kaže profesorica književnosti čije inicijative
svjedoče upravo tome.
Za kraj, Martina poručuje: “Nemojte da čekamo predugo – da
ne bi grad ostao samo građevina”, i dodaje da ne zaboravimo da su
grad ljudi , a ljudi su grad.