Potpredsjednik Vlade Boris Milošević ustvrdio je u nedjelju da postoji balans između propisanih epidemioloških mjera i zaštite zdravlja, a poručio je i kako nije za uvođenje policijskog sata i propusnica, no ako struka procijeni da je to potrebno Stožer bi to trebao razmotriti.
“Svakako ova pandemija utječe na naš svakodnevni život, pa tako i
na ljudska prava. Ograničenja koja uvodi Vlada, ne samo naša,
nego i druge zemlje, ograničavanju prava na mirno okupljanje,
pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama, dakle cijeli jedan
set prava ali mislim da u ovom trenutku postoji balans između
mjera i zaštite legitimnog cilja zaštite zdravlja”, kazao je
Milošević u emisiji Točka na tjedan N1 televizije.
Istaknuo je da ne sudjeluje u radu Nacionalnog stožera civilne
zaštite, ali da se o društvenim pitanjima razgovara na užem
kabinetu Vlade. Kaže da nitko u Vladi ne želi nikakvo
pooštravanje već strogih mjera, kažnjavanje i narušavanje
ljudskih prava u većoj mjeri, već se sve mjere koje se donose
isključivo zato što to nalaže epidemiološka situacija.
“Sve grane vlasti, unatoč ovoj situaciji, rade, jedna kontrolira
drugu i mjere koje se donose, donose se na način da se pazi da
nikoga ne diskriminiraju, da su proporcionalne i da imaju rok
trajanja”, rekao je potpredsjednik Vlade za društvena pitanja i
manjinska prava Milošević.
Milošević je poručio da je s obzirom na sadašnju epidemiološku
situaciju, sigurno da će se aktualne epidemiološke mjere,
produljiti i nakon 21. prosinca, ali je pitanje hoće li se
postrožiti.
“Nisam za uvođenje policijskog sata ni uvođenje propusnica, ali
ako struka procijeni da to trebamo učiniti i odredi neki
kratak rok trajanja tih mjera, Stožer bi to trebao razmotriti”,
rekao je. Dodao je međutim da se o takvim strožim mjerama još
nije razgovaralo na Vladi.
Odluka o Koloni sjećanja nije bila
ispolitizirana
Milošević je i na pitanje je li odluka stožera da se održi Kolona
sjećanja i čeka sa strožim mjerama bila ispolitizirana, odgovorio
da nije.
“Da je Stožer procijenio da je najbolje da se strože mjere
uvedu prije Dana sjećanja, Stožer bi to uveo. Dakle, Stožer je
procijenio da nije još tada bilo razloga uzimajući u obzir
epidemiološku situaciju i sam događaj, da su mjere koje su tad
važile najbolje mjere”, smatra Milošević.
Govoreći o položaju Srba u Hrvatskoj, Milošević je rekao da je
sociološko istraživanje pokazalo da se mladi Srbi, posebice
učenici, osjećaju stigmu i krivnju zbog toga što su srpske
nacionalnosti. Spomenuo je film Srbenka, koji progovara o toj
temi i dodao da ga je gledao u Pravoslavnoj gimnaziji u Zagrebu,
gdje su nakon projekcije filma učenici te gimnazije govorili o
sličnim iskustvima.
Milošević je u razgovoru o tome, spomenuo novinarski
tekst koji je u jednom dnevnom listu objavljen nakon što je
su u javnosti najavili njegov odlazak u Knin na obljetnicu Oluje.
Ne precizirajući o kojem se tekstu radi, rekao je da je sam tekst
bio afirmativan i pohvalan, ali da ga je ipak jedna rečenica u
tom članku toliko pogodila.
“Taj članak je sadržavao za mene jednu groznu rečenicu koja je
glasila da trebamo graditi zdravo društvo u Republici Hrvatskoj
gdje djeca agresora, agresorskog naroda neće nositi krivnju
svojih roditelja. Ta je rečenica meni grozna. Je li i moje dijete
dijete agresora?”, upitao se vidno potresen Milošević.
