Sušenje ribe i glavonožaca nekada je na otoku Pagu bio obavezan dio priprema za zimu. Sušile su razne vrste riba, najčešće veliki moli (oslići), sušio se grug, a posebno su omiljeni bili sušeni glavonošci, osobito hobotnice.
Prema starim zapisima, osim sardela i inčuna, koji su se solili,
sušile su se gotovo sve vrste riba i glavonožaca. Riba se
najprije solila, a onda stavljala na buru. Tako se konzervirala i
bila je spremna za zimnicu. Hobotnice su se sušile znatno duže od
riba. Jela pripremljena od sušenih riba i glavonožaca bila su
omiljena, a mnogi stariji otočani navode kako su posebno uživali
u sušenim hobotnicama.
Od sušenih riba radila su se razna jela. Sušene hobotnice jele su
se uglavnom pečene na žaru, a često su dijelovi hobotnice bili
dodaci drugim jelima. U svim otočnim mjestima sušila se riba, a
ta tradicija se najduže zadržala u Barbatima i u naseljima na
južnom dijelu otoka Paga. Međutim, s vremenom je tradicija
sušenja ribe i glavonožaca nestala. Međutim, još se ponekad na
otoku može pronaći nekog tko suši ribe ili hobotnice.
Danas je to tek razlog za podsjećanje na vremena kada se ribu
sušilo na cijelom otoku, ali i podsjećanje na Božićne blagdane
kako su nekada izgledali. Naime, domaća sušena riba je za Badnjak
bila obavezna namirnica za dobar blagdanski ručak.
