Na Dušni dan, u ponedjeljak 2. studenoga, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru za sve vjerne mrtve, kao i za sve pokojne biskupe i svećenike Zadarske nadbiskupije.
Uz spomen vjernih mrtvih, Crkva za sve upućuje žarke vapaje i
moli pokoj vječni, rekao je mons. Puljić, navodeći kako odlomci
iz Svetog Pisma tumače otajstvo smrti i umiranja. Na poziv da je
Lazar umro, Isus je došao utješiti ih u njihovom domu te je rekao
da će Lazar uskrsnuti. “U Betaniji uz mrtvoga Lazara, Isus se
očituje kao gospodar života i smrti i predstavlja kao “uskrsnuće
i život”, pa kaže “tko god bude vjerovao u njega, neće umrijeti
nikada”” rekao je nadbiskup. U najstarijoj Pavlovoj poslanici
Solunjanima, Pavao im kaže kako “ne želi da budu u neznanju glede
onih koji su usnuli”.
“Pavao hvali njihovu ustrajnost i odgovara na pitanja “u svezi
sudbine usnulih” koji budu umrli prije Kristovog drugog dolaska.
Poučava ih kako ne znamo točno vrijeme Kristova dolaska: “Sami
znate da će dan Gospodnji doći kao kradljivac u noći” (1 Sol 5,
2). Mi živimo u međuprostoru, između Isusovog prvog dolaska i
uskrsnuća i drugoga slavnog dolaska. Pa dodaje kako zapravo i
nije važno znati vrijeme Kristova dolaska, nego “živjeti kao
djeca svjetla i ne pripadati noći i tami”, biti uvijek spremni”
rekao je nadbiskup, istaknuvši: “Treba biti pripravan, u trenutak
kada Isus dođe, da budemo spremi reći: ‘Evo me, Gospodine’.
Dok smo obilazili groblja i palili svijeće našim dragim
pokojnicima, imali smo prigodu razmišljati i o svršetku našeg
života, o pitanjima života, smrti i Kristovog ponovnog dolska,
kao Solunjani” rekao je nadbiskup. Istaknuo je i da smo
“zemaljska bića, Adam znači ‘od zemlje napravljen’, privremeno
smo na zemlji. No, Isus podsjeća da podignemo srca gore. Promašaj
je stalno gledati u zemlju, stalno se mučiti oko zemlje i misliti
da je tu sva naša sreća i budućnost. Mi smo na zemlji prolaznici
i moramo iskoristiti godine koje nam Gospodin daruje da zaslužimo
vječnost. Zato treba gledati i u nebo gdje nas čeka vječni život”
potaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je rekao i da uz spomendan svih vjernih mrtvih Isus
poziva članove putujuće Crkve da ne gube nadu. “Puno je
trenutaka, životnih iskušenja, tamnih dana, kada čovjek počine
sumnjati, dvoumiti. Gospodin nas i svetkovinom Svih svetih potiče
da ne gubimo nadu. Dapače, upućuje riječi ohrabrenja: “Blago
svima koji pođu prema kraljevstvu koje je “Otac nebeski pripravio
malenima, siromašnima, umornima i uplakanima”” rekao je mons.
Puljić.
Nadbiskup je govorio i o značenju euharistije koja slavi
nagovještaj Isusovog dolaska o kojem govori Pavao: “Kad god
blagujete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodnju
navješćujete dok on ne dođe (1 Kor 11,26).
“Misa je spomen Kristove smrti, njegovo stvarno uprisutnjenje.
Kruh koji prinosimo pretvara se u živo Kristovo tijelo, a vino u
njegovu krv. U svetoj misi kao na Kalvariji Sin Božji prinosi
sebe Ocu kao otkupnu žrtvu za mnoge, kao sveti kruh života i
kalež vječnog spasenja. Euharistija koju slavimo predokus je i
navještaj kraljevstva nebeskoga. Ona je anticipacija onoga što se
ima dogoditi na kraju vjekova, kad Krist ponovno dođe. Svako
euharistijsko slavlje usmjereno je tom dolasku” istaknuo je mons.
Puljić, podsjetivši kako se u prva vremena kršćansko slavlje
završavalo riječima: “Dođi, Gospodine Isuse, maranatha” (1 Kor,
16, 22). Čekamo te. Jedva te čekamo”.
“Iako je misa spomen Posljednje večere, ona je i navještaj onoga
što se ima zbiti. Stoga se i kaže da je ona eshatološka
anticipacija novog neba i nove zemlje. Sveti Ignacije Antiohijski
je govorio kako je euharistija “lijek besmrtnosti i predujam
uskrsnuća”. Jer, Krist je obećao kako će sve “koji blaguju
njegovo tijelo i piju njegovu krv, uskrisiti u posljednji dan”
(Iv 6, 54). Zbog toga se po euharistiji zbiva preobrazba, ne samo
ljudskoga tijela, nego i svih drugih stvorenja koja sa svom
žudnjom iščekuju objavljivanje sinova Božjih” (Rim 8, 19-21)”
rekao je mons. Puljić, zaključivši da “slavimo svoju domovinu,
nebeski grad Jeruzalem, gdje Krista slave i hvale preobraženi
udovi Crkve, naša braća i sestre. Onamo i mi putujemo u vjeri
ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom”.
Na kraju mise, nadbiskup se sa svećenicima pomolio kod grobnice
zadarskih nadbiskupa u pokrajnjoj lađi katedrale sv. Stošije,
izmolivši odrješenje za pokojne, gdje počivaju tijela zadarskih
nadbiskupa Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe.
