Danas se navršava točno godinu dana otkad je u beskraju Atlantika, 2000 milja od Martiniquea, zahvaćen olujom, brodolom doživio tegljač "Bourbon Rhode" s 14 članova posade i zapovjednikom, kapetanom Dinom Miškićem iz Šibenika, kojemu se, zajedno s još sedmoricom pomoraca, gubi svaki trag.
Ni nakon intenzivne, gotovo jednomjesečne potrage nisu pronađeni;
četvorica mornara smrtno su stradala, a njihova tijela, ali i
trojicu preživjelih, izvukla je iz oceana fregata francuske ratne
mornarice “Ventose” nakon dvodnevnog patroliranja zajedno s
flotilom trgovačkih brodova. Dino Miškić, mladi, perspektivni
kapetan duge plovidbe, omiljen među brojnim prijateljima, za
sobom je u Šibeniku ostavio suprugu i dvoje djece, majku i očuha,
također dugogodišnjeg pomorca, poput brojnih otočana sa Žirja,
jedinoga šibenskog pučinskog otoka, piše Slobodna Dalmacija.
Ne žele u javnost
Nitko od njih ne želi se za javnost osvrtati na tragediju koja ih
je zadesila ostavljajući tugu u srcima. Ne žele dodavati sol na
još svježu ranu, koja će teško ikad zacijeljeti.
– Niste jedini iz medija koji nas nazivate ovih dana, no i vama
ću reći da smo se svi mi prijatelji, zajedno s Dinovom obitelji,
dogovorili da nećemo davati nikakve izjave. To je najprije želja
njegove supruge Marijane i molim da to poštujete –
odgovorila nam je jedna obiteljska prijateljica koja je prije
godinu dana, zajedno s ostalima, dala cijelu sebe da olakša
turobne trenutke izmiješane s nadanjima Dinovoj
supruzi Marijani. Odbila je kazati makar riječ više od toga.
Dramatičnu potragu za Dinom prije godinu dana pratio je u
strepnji i očekivanjima sretnog ishoda također cijeli Šibenik i
zemlja. Kada je nakon tri tjedna obustavljena službena potraga
pomorskih vlasti Martiniquea, prijatelji Miškićevih su preko
Facebooka na grupi “Bourbon Rhode rescue”, narasloj na čak 55
tisuća članova, organizirali prikupljanje novca za privatnu
spasilačku akciju.
Za tjedan dana, uplatama više od tri tisuće plemenitih donatora,
na računu se našlo nešto više od 90 tisuća eura, no to nije bio
dovoljan iznos da bi se podmirili troškovi toliko opsežne potrage
na golemom oceanskom prostranstvu od 11 tisuća četvornih
kilometara i više od tisuću morskih milja udaljenom od obala
Martiniquea.
I hrvatske vlasti uključile su u istragu havarije “Bourbon
Rhodea” domaće stručnjake upravo zato jer je postojala realna
mogućnost da se zataškaju okolnosti brodoloma, o čemu je u
potresnom svjedočenju sve najvažnije za rusku udrugu moreplovaca
kazao jedan od preživjelih, Rus Igor Morozov (60), član
posade. Morozov je samo potvrdio ono o čemu su, tijekom potrage
za Miškićem i kasnije, govorili također neki hrvatski ljudi od
debelih mora, upoznati s lošim prilikama u francuskoj kompaniji.
Uostalom, tvrtka “Bourbon Rhode” je nedugo poslije, poput
istoimenog oronulog tegljača pod svojom zastavom, potonula u
poslovnom krahu.
Tinjajuća nada
Godinama neodržavan brod u katastrofalnom stanju uopće nije bio
spreman za plovidbu, svjedočio je Morozov. Da jest, ne bi more
kroz palubna grotla s propalim brtvama prodrlo u strojarnicu te
je “Bourbon Rhode” po strahovitim, 15-metarskim valovima, ostao
bez porivnog stroja i ubrzo potonuo u kobnom naletu uragana
Lorenzo.
– Ništa se ne bi dogodilo da je hidrodinamički sustav na tegljaču
radio kako treba. Čvrsti brod odolio bi teškom moru – tvrdi
Morozov, i to samo svjedoči kakvim su neljudskim zahtjevima u
nekim kompanijama izloženi pomorci diljem svijeta. Obiteljima
nestalih pomoraca, barem prema onome što je objavljeno, na račune
je uplaćena odšteta od četiri tisuće eura (!), a obitelji
nestalih Ukrajinaca angažirale su odvjetnika i tužile kompaniju.
Budući da je obitelj Miškić izabrala o svemu dostojanstveno
šutjeti, nije poznato jesu li se i oni pridružili toj grupnoj
tužbi.
Dinov prijatelj iz djetinjstva i vjenčani kum Joško Mrvica,
također kapetan duge plovidbe, prekinuo je navigaciju te sav
slomljen na vijest o Dinovoj havariji i nestanku žurno otišao
kući u Šibenik. Dok je trajala potraga, s još tinjajućom nadom da
će ih ugledati neki avion ili će se utopljenici ukazati na
satelitskoj snimci, kazao je slikovito da je njegov prijatelj
zajedno s posadom doslovce stradao “zbog tube silikona”. A svi su
pomorci, uključujući i Dina, znali na kakvu se ragu ukrcavaju, no
bili su prisiljeni ploviti. Nisu imali izbora usred konjunkture u
pomorstvu, potvrđujući još jednom onu da se živjeti ne mora, ali
ploviti se mora, piše Slobodna Dalmacija.