Tehnološka revolucija koja je u posljednjih dvadesetak godina okrenula svijet naopačke posebno je promijenila život slijepih i slabovidnih osoba.
Brojni računalni programi i aplikacije za mobitele omogućili su
im obavljanje poslova koji su prije bili nezamislivi, a s većom
prisutnošću u društvu i na tržištu rada pojavila se i potreba za
kompleksnim socijalnim vještinama. Sve njihove potrebe već 21
godinu prati ICC, međunarodni, edukativni, ljetni kamp, koji se
ove godine provodi na Sveučilištu u Zadru.
Joachim Klaus, jedan od utemeljitelja ICC-a i njegov počasni
predsjednik, otkrio je na današnjem Open Dayu kako je s
promišljanjem o pomoći slijepim i slabovidnim osobama krenuo već
1986. godine na Sveučilištu u Karlsruheu, najvećem u Njemačkoj u
području IT-a i računarstva, kada su osnovana dva programa
namijenjena slijepim osobama. Neke stvari koje su danas standard,
poput unosa zvukom, tada su bile revolucionarne.
Ne postoji prepreka koju uz pomoć prijatelja i
tehnologije ne mogu preskočiti
– Kroz rad smo shvatili da mladima moramo doći prije nego se
odluče za studij, u dobi između 16 i 20 godina, kako bi znali
koje im se mogućnosti nude. U rad ICC-a uključene su 24 zemlje, a
svake godine održava se u drugoj. Roditelji se teško rastaju od
svoje djece, to im je obično prvo putovanje u inozemstvo, pitaju
mogu li i oni s njima, ali ideja ICC-a i jest u tome da potiče
njihovu neovisnost. U 20-ak godina kroz kamp je prošlo oko 1.000
sudionika, koji su danas umreženi i mogu jedni s drugima
komunicirati o svojim problemima, rekao je Klaus, ističući kako
nitko ne bi trebao imati barijere u svom razvoju.
Sudionike i predavače danas su u Svečanoj dvorani pozdravile
prorektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Nedjeljka Balić
Nižić te državna tajnica u Ministarstvu za demografiju, obitelj,
mlade i socijalnu politiku Marija Pletikosa.
– Mi smo i do sada, kroz rad Studentskog savjetovališta i
posebnog povjerenstva, pokazali da vodimo brigu o svojim
studentima s invaliditetom. Bila nam je čast biti domaćinima ovom
kampu, kroz koji smo se upoznali s načinima na koji možemo pomoći
svojim studentima, kao i senzibilizirati javnost na potrebe koje
ovi mladi ljudi imaju. Želimo ohrabriti mlade osobe, upoznati se
s njima i reći im da su uvijek dobrodošli na našem sveučilištu,
rekla je Balić-Nižić.
U obilasku radionica posjetitelji su se mogli upoznati s načinom
na koji slijepe i slabovidne osobe pripremaju PowerPoint
prezentacije na računalima, uče primjenjivati različite mobilne
aplikacije, a posebno je bila zanimljiva radionica eholokacije.
Demonstrant ove skupine, i sam slijepa osoba, pokazao je kako se
ispuštanjem oštrih i kratkih zvukova mogu opaziti predmeti u
prostoru, njihov položaj i visina. Ovakva vještina zahtijeva puno
rada, ali je on svojim kretanjem pokazao da ju i ljudi, poput
šišmiša, dupina, kitova i nekih drugih vrsta, mogu uspješno
svladati.
Iako je naglasak bio na informatičkim radionicama, jednaka se
važnost posvećuje razvitku socijalnih vještina. Malu grupicu pred
Sveučilištem smo zatekli u učenju ronjenja na dah i s maskom, a
među drugim aktivnostima bile su razgledi grada s reljefima,
jahanje, branje soli u solani, samoobrana, kuhanje… Kamp pomaže
slijepim i slabovidnih osobama da se integriraju i asimiliraju na
tržište rada i da mogu konkurirati drugima.
– Mi sasvim autonomno koristimo sasvim Word, Excell, PowerPoint,
internet, za to nam ne treba ničija pomoć. Međutim, u situaciji
kada nam, je sužen izbor zanimanja, jer ne možemo biti konobari
ili medicinske sestre, važno je tehnologijom premostiti
nedostatke. Danas sve govori, uređaji poput mjerača tlaka ili
šećera, čitači barkodova preko kojih se mogu dobiti informaciju o
proizvodu u trgovini, čitači novca, samo se s tim znanjima treba
upoznati, a upravo nam za to služe ovakvi susreti, kaže Gordana
Glibo.
