Kad dobra ideja padne na plodno tlo, kad okupi pozitivne i kreativne ljude, rezultat je još jedna lijepa ljetna priča u režiji umjetnice Božice Boške Kliman. Unikatna mozaik-klupa, peta po redu, u uvali Hrvatinj na otoku Sestrunju!
Na mjestu prolaska 15. meridijana, na mjestu koje spaja, kako je
kazala gospođa Kliman, ljubav i sretne i radosne ljude.
A svi oni okupili su se u subotu navečer na svečanom otvorenju
sestrunjske mozaik-klupe, na kraju priče koja je počela prošle
godine potkraj kolovoza, kada je u uvali Hrvatinj izliven
betonski okvir buduće mozaik-klupe.
– Sestrunjska klupa drukčija je ostalih jer smo je zbog
udaljenosti i loše povezanosti s otokom morali raditi u fazama.
Ali uspjeli smo, ponajprije zahvaljujući Ingrid i Alenu
Švoriniću, ugljanskim Sestrunjcima, koji su i začetnici ideje da
se u uvali Hrvatinj postavi mozaik-klupa. Ni vrijeme nas
nije služilo, često su nas pratili ili jaka bura ili kiša, ali
ustrajali smo i rezultat je tu. Zbog svega toga ova mi je klupa
možda “mrvicu” draža od prethodne četiri, komentirala je gospođa
Kliman na otvorenju klupe, na koje su došli brojni Ugljanci,
Zadrani, prijatelji iz Zagreba i Sestrunjci vikendaši koji ljeto
tradicionalno provode na otoku.
Ističe da su veliku pomoć otpočetka imali u malim i velikim
Sestrunjcima, djeci koja su vikendom dolazila s roditeljima na
otok, posebno se zahvaljuje obitelji Mare i Svetka Švorinića,
čija je kuća u uvali Hrvatinj bila mali “štab” graditeljima,
uvijek otvorena i spremna za ispunjavanje svih zahtjeva.
– Tu su, naravno, i Mjesno odbor Sestrunj s predsjednikom Nenadom
Šužberićem, članovi Udruge Estium, Danijel Fatović, Josip Šalov,
Zdravka Dilber… Ne bih željela nekoga preskočiti! Uistinu,
Sestrunjci su nas dočekali raširenih ruku i otvorena srca i ja im
zahvaljujem jer sam na njihovu otoku stekla nove prijatelje, a
svi zajedno dokazali smo da, iako mali, kad se ujedinimo – možemo
što hoćemo, dodaje autorica klupe, kojoj su desna ruka bili kćer
Nika, Tanja Rebac-Perica te Ingrid i Alen Švorinić s kćerima
Korinom i Magdalenom.
U sestrunjsku unikatna klupa, ili, kako su je na otvorenju
neki nazvali “mozaik-klupu 15. meridijana”, “utrošeno” je više od
stotinu sati rada. Brod s ljudima i materijalom petnaest je puta
dolazio na otok, a radilo se i do sedam sati dnevno. Svoj
“potpis”, utisnuti mozaik-kamenčić, na klupi je ostavilo
stotinjak ljudi, a gospođi Kliman posebno je drag rad Alena
Švorinića, koji je jednu bočnu stranu gotovo u cijelosti napravio
sam.
– Alen, kao pravi pomorac i kapetan, napravio je sidro! Sidro
koje je na ovoj klupi više od ukrasa, to je simbolika i njegova
života na moru i trajne vezanosti s otokom njegovih predaka,
objašnjava “teta Boška”, kako je od milja zovu svi Sestrunjci.
Iako je vizualizacija klupe bila njezina ideja, slijedila je
upute i želje Sestrunjaca, koji su htjeli da na jednoj bočnoj
strani bude mjesna crkva sv. Petra i Pavla, pozadina klupe
posvećena je 15. meridijanu, crti koja spaja sve točke na Zemlji
na kojima se Sunce za svog prividnog kretanja u istom trenutku
nalazi na najvišoj točki obzora – u zenitu.
– Na prednjem dijelu je velika maslina i to je moja posveta ovom
divnom otoku, kojemu želim plodnost, ne samo u maslinama, nego i
u svim sferama života. Tu su mjesto našle i dvije ribe koje
povezuje srce, simbol ljubavi i zajedništva, dodaje i
ujedno najavljuje da će uskoro biti otvorenje još jedne klupe,
čija je izrada počela potkraj prošloga ljeta – u ugljanskom
naselju Sušici.
U programu svečanog otvorenja sestrunjske klupe sudjelovali su
gitarist Ante Sjauš i tenor Marko Zekanović, Sestrunjci su goste
počastili mesom s gradela i domaćim kolačima, a projekt izrade
pete mozaik-klupe podržale su Općina Preko i TZO Preko, pišu
Naši školji.
