Nelson Mandela, ikona borbe protiv aparthejda i kasnije vođa svejužnoafričke pomirbe, najslavniji politički zatvorenik na svijetu koji je u zatvoru proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike oprostio bivšim tlačiteljima i pružio im ruku suradnje, rođen je prije sto godina, 18. srpnja 1918.
Vođa borbe crnačkog stanovništva poriv rasističkog
bjelačkog režima, Mandela je zbog svojih aktivnosti proveo 27
godina iza rešetaka, od 1964. do 1990., i prerastao u simbol
borbe protiv ugnjetavanja crnačkog naroda. Cijeli je svijet za
njegovo oslobođenje organizirao koncerte i mitinge, a
Južnoafrička Republika zbog njegova tamnovanja trpjela je
političku i ekonomsku izolaciju.
Prije nego je oslobođen Mandela je želio razumjeti svog
protivnika te je naučio njihov jezik afrikaans i njihovu poeziju,
ali naučio je i da im treba oprostiti i s njima surađivati. Zbog
toga je 1994. Nobelovu nagradu za mir podijelio sa sedmim i
posljednjim predsjednikom JAR-a iz doba aparthejda Frederikom De
Klerkom.
Nadbiskup Desmond Tutu, druga istaknuta osoba u borbi protiv
aparthejda i također nobelovac, nazvao je Mandelu “svjetskom
ikonom pomirbe.”
Nakon dugih zatvorskih godina, Mandela je kao vodeći političar u
zemlji postupao bez osvetoljubivosti, izbjegao građanski rat i
bez većih sukoba uveo svoju zemlju u tranziciju te izgradio
relativno stabilnu višerasnu demokraciju.
Crnačko ga je stanovništvo obožavalo i oko njega izgradilo kult
ličnosti koji on nikada nije želio. Mandela je postupajući bez
imalo gorčine zbog svojih zatvorskih trauma uspio pridobiti i
bijelce. Cijela ga je nacija zvala od milja “Madiba”, imenom
njegova klana.
Kada se povukao iz javnosti postao je neka vrsta mitskog junaka,
ali se svakog dana nastavio smiješiti svojim sunarodnjacima s
južnoafričkih novčanica.
Rolihlahla Mandela rođen je u pokrajini Transkei u Južnoj Africi
18. srpnja 1918., a ime Nelson nadjenuo mu je jedan od njegovih
učitelja. Mandelin otac Henry bio je savjetnik kraljevske
obitelji Thembu.
Nakon studija na sveučilištima Fort Hare i Witwatersrand, Mandela
je 1942. postao pravnik te je počeo surađivati Afričkim
nacionalnim kongresom (ANC), višerasnim nacionalističkim pokretom
koji je težio političkim promjenama u Južnoj Africi.
Kada je 1948. na vlast došla Nacionalna stranka počela je
provoditi politiku aparthejda, prisilne segregacije na osnovu
rase, na što je ANC odgovorio kampanjom pasivnog otpora.
Mandela je 1952. postao jedan od potpredsjednika pokreta, a kako
je vlada zaoštravala diskriminaciju, kasnih 50-ih Mandela je s
prijateljem Oliverom Tamboom i drugima počeo radikalizirati
pokret.
Prvi put se Mandeli sudilo za izdaju 1956. Suđenje je trajalo pet
godina i završilo oslobađajućom presudom.
U ožujku 1960. policija u Sharpevilleu ubila je 69 crnih
prosvjednika protiv aparthejda. Vlada je proglasila izvanredno
stanje i zabranila ANC, na što se pokret odrekao nenasilja te je
Mandela pomogao uspostaviti vojno krilo ANC-a ‘Umkhonto we Sizwe’
ili ‘Koplje nacije’ kojem je Mandela postao glavnim
zapovjednikom.
Po povratku s afričke turneje na kojoj prikupljao potporu za
svoju borbu, Mandela je uhićen i osuđen na pet godina zatvora. S
drugim liderima ANC-a osuđen je 1963. za planiranje nasilnog
rušenja vlade, a godinu dana poslije na doživotni zatvor.
Kaznu je služio u zatvoru na otoku Robbenu kod Cape Towna i zatim
u zatvoru Pollsmooru.
U zatvorskim godinama postao je međunarodni simbol otpora
aparthejdu. Pod pritiskom iz inozemstva i domovine južnoafrička
vlada oslobodila je Mandelu 1990. i ANC-u dopustila rad. Mandela
je 1991. postao lider pokreta, a uskoro i ugledan svjetski
državnik.
Nobelovu nagradu za mir primio je 1993. zajedno s Frederikom W.
de Klerkom, tada još uvijek predsjednikom Južne Afrike koja je
iduće godine održala prve višerasne izbore na kojima je Mandela
izabran za predsjednika.
S čela ANC-a Mandela se povukao 1997., a 1999. istekao mu je
mandat predsjednika države. Iz javnog života povukao se 2004.,
ali je nastavio s humanitarnim radom i sve do posljednjeg dana
bio osoba iznimna obožavanja i štovanja svojih sunarodnjaka.
Umro je 5. prosinca 2013.
Prvi afroamerički predsjednik SAD-a Barack Obama nazvao ga je na
oproštaju velikanom povijesti kojega on nikada neće biti
dostojan.
Obama će biti glavni govornik na svečanosti obilježavanja
stogodišnjice Mandelina rođenja u utorak u Johannesburgu.
