Kandidat i čelnik vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović proglasio je pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori održanih u nedjelju.
“Ovo je pobjeda europske budućnosti Crne Gore”, rekao je
Đukanović koji je obećao raditi tijekom svog mandata na
približavanju Crne Gore Europskoj uniji.
Njegov glavni protukandidat Mladen Bojanić, kandidat dijela
oporbe, rekao je da neće čestitati Đukanoviću koji je “prisvojio
državu i sve njezine institucije i ne bi trebao slaviti već se
sramiti”. “Crna Gora je izabrala što je izabrala”, kratko je
prokomentirao.
Prema preliminarnim rezultatima Centra za demokratsku tranziciju
(CDT), na temelju 90 posto prebrojanih glasova, Đukanović je
osvojio 53,9 posto glasova.
Bojanić je osvojio 33,4 posto, kandidatkinja Socijaldemokratske
partije (SDP) Draginja Vuksanović 8,1 posto, a ostali kandidati
ispod tri posto glasova. Prema podacima CDT-a na izborima je
glasalo 64 posto birača.
Prvi puta među kandidatima i jedna žena
Na izborima je Crnogorcima bilo dano da biraju između sedam
kandidata, među kojima se prvi puta našla i jedna žena.
Vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) odlučila je za tu
dužnost kandidirati svog čelnika Đukanovića. Podržali su je
njezini koalicijski partneri na državnoj razini – Bošnjačka
stranka (BS), Socijaldemokrati (SD), Hrvatska građanska
inicijativa (HGI) i albanske stranke.
Bojanić, predstavnik je jednog dijela oporbe – Demokratskog
fronta (DF), Demokrata, Socijalističke narodne partije(SNP) i
Građanskog pokreta URA.
Među kandidatima je i jedina žena koja se dosad kandidirala na
predsjedničkim izborima, kandidatkinja Socijaldemokratske partije
(SDP) Draginja Vuksanović.
Novi povratak “vječnog” Đukanovića
Iako je već triput odlazio u političku mirovnu, Milo Đukanović
proveo je 27 godina obnašajući najvažnije dužnosti u Crnoj Gori a
ovom pobjedom ponovno se vratio na političku scenu.
Đukanović se iz samoproglašene mirovine vraćao svaki put kad bi
njegova stranka, koja je cijelo vrijeme na vlasti u Crnog Gori,
zapala u krizu.
Bivši crnogorski premijer u šest mandata i predsjednik u jednom,
uz izuzetak tri kratke “mirovine” obnašao je dužnost šefa vlade
ili države još od 1991., kada je bio najmlađi europski premijer.
Njegova Demokratska partija socijalista (DPS), nastala iz
nekadašnjeg crnogorskog Saveza komunista, nikada nije bila u
oporbi.
Đukanovićevo posljednje povlačenje iz politike uslijedilo je
nakon parlamentarnih izbora u listopadu 2016. koje je zasjenio
skandal oko hakiranja društvenih mreža koje je koristila oporba
kako bi zaobišla dominaciju DPS-a u državnim medijima.
Na političku scenu vraća se u trenutku kada je DPS pred pritiskom
mogućeg gubitka vlasti u nekoliko gradova na lokalnim izborima
27. svibnja i s tankom većinom u parlamentu.
Đukanović je, međutim, u Crnoj Gori oduvijek izazivao podjele, a
njegova je stranka tako dugo na vlasti prije svega zahvaljujući
neslozi među oporbenim strankama koje se, čini se, slažu samo u
napadu na njega.
Njegova popularnost polako se smanjivala sa svakim većim
političkim zaokretom otkako je Crna Gora dovela u pitanje svoje
bliske veze sa Srbijom i njezinim bivšim predsjednikom Slobodanom
Miloševićem 1996.
Deset godina poslije Đukanović je zahvaljujući tijesno dobivenom
referendumu o neovisnosti izveo Crnu Goru iz zajednice sa
Srbijom.
U novije vrijeme usmjerio je zemlju snažno prema zapadu i
članstvu u NATO-u, u koji je Crna Gora ušla 2017.
Istodobno je raskinuo tradicionalno savezništvo s Rusijom,
dodatno izazvavši ljutnju dijela populacije sklonog Moskvi.
Uza sve to na Đukanovićev račun stalno su stizale optužbe za
korupciju i “rođački kapitalizam” s obzirom da su neki članovi
njegove obitelji dospijevali na ugledne političke, sudačke ili
poslovne dužnosti.
U tom smislu ni optužbe protiv Đukanovića nisu stizale samo od
crnogorske oporbe. Talijanski tužitelj čak je 2002. zatražio
njegovo uhićenje zbog navodne uloge u krijumčarenju cigareta
90-ih godina prošlog stoljeća. Od toga je, međutim, Đukanovića
zaštito diplomatski imunitet.
