Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u razgovoru za emisiju 'Znakovi vremena' Hrvatskog katoličkog radija emitiranoj u srijedu 4. travnja, komentirao je crkvene i društvene okolnosti koje se odvijaju u svezi Istambulske konvencije u Hrvatskoj.
O Istanbulskoj konvenciji (IK), s naglaskom na pojašnjenje
Interpretativne izjave koju Vlada RH uz saborsko glasovanje o
njoj prilaže, nadbiskup Puljić razgovarao je i na susretu s
premijerom hrvatske Vlade Andrejem Plenkovićem. Taj je susret, na
zamolbu premijera Plenkovića, održan u četvrtak 29. ožujka u
Salonu Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
Koju pravnu težinu ima interpretativna izjava?
U razgovoru s premijerom mons. Puljić je inzistirao na
pojašnjenju interpretativne izjave te je rekao kako to može
izgledati “prikladna stvar u ovom vremenu velike napetosti”.
Prikladna je osobito zbog onoga kad kaže da konvencija “ne sadrži
obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni
sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka”. To je vrlo
pozitivno. Ali sam postavio pitanje, kao što svaki laik
postavlja, “koliko to ima pravnu težinu?” zanimao se nadbiskup te
je premijeru rekao da je to “vrijedan potez ako ima svoju pravnu
težinu”. Dobro je što se nakon interpretativne izjave hrvatske
Vlade očitovalo i Vijeće Europe koje ponavlja slične stvari.
Dosad tumačenje Istanbulske konvencije od strane Vijeća Europe
nije bilo deklasificirano. “Zahvaljujući upravo možda hrvatskom
slučaju, deklasificirala se i sad je to javna stvar. Nema samo
Hrvatska s tim problem. Ima i Bugarska, Slovačka je otklonila,
traži neko objašnjenje, tumačenje, neke sporne stvari ne
prihvaćaju. Dakle, dobro je da je u tom kontekstu Hrvatska, ako
smijem reći, dala svoj pozitivan doprinos” rekao je mons. Puljić.
Komentirajući prosvjed protiv IK u Zagrebu, nadbiskup je rekao da
to nije organizirala Crkva. “To su ljudi koji idu u Crkvu,
obitelji, majke i očevi. Kad u obitelji jedno dijete zaplače, pa
neće mama ostaviti da plače. Trčat će pa će vidjeti, ‘Zašto
plačeš, sine moj?’. Nije ta manifestacija u smislu rušenja. Bila
je vrlo mirna manifestacija koja je tražila: “Dajte, objasnite
nam. Što to znači? Što znači usvojiti ovu konvenciju? Što znači
dignuti ruku? Ljudi imaju puno pitanja” rekao je mons. Puljić,
smatrajući potrebnim da se sastanu ozbiljni ljudi, intelektualci
i rasprave o rodnoj ideologiji. “Makar, ako je to neka
izmišljena, bez temelja, neznanstvena stvar, što ćemo o tome
raspravljati? Ali činjenica je da je ona nazočna. Ona je nazočna
u društvu, u sudstvu i odgoju. Prema tome, ne možemo o njoj ne
razgovarati, ne raspravljati” rekao je mons. Puljić. Na pitanje
novinarke je li premijer izričito rekao da interpretativna izjava
ima pravnu težinu i učinak nad tekstom konvencije, nadbiskup je
rekao da je premijer Plenković to rekao.
“Ali, daj ti meni neku pravnu sigurnost. Dakle, ja nisam to
prihvatio zdravo za gotovo. Ali sam prihvatio kao ozbiljnu stvar
koja će ići zajedno s konvencijom, s ratifikacijom. I kako sam
razumio, ona će biti sastavni dio zakona kojim će se usvojiti
ratifikacija. Ako bude većina prihvatila. Ako to prihvati, onda
je to jedna određena zaštita i ograda koja možda otklanja
određeni dio bojazni” rekao je nadbiskup Puljić.
Dvoznačnost terminologije – razlog da Istanbulska
konvencija nije usvojena jednoglasno
Istaknuvši misao pape Franje o potrebi izgradnje Europe koja
brani i štiti čovjeka, nadbiskup je rekao da bi volio kad bi
parlamentarci Europe toga bili svjesni. “Svijet gleda u Europu.
Svijet nešto očekuje od Europe. Velika je odgovornost u rukama
onih koji odlučuju o sudbini naših zemalja i naših naroda”
istaknuo je mons. Puljić. Drago mu je što u hrvatskom
zakonodavstvu već postoji 48 mjera zaštite žena i suzbijanja
obiteljskog nasilja, kakve se spominju i u IK. Zašto onda
ratificirati konvenciju, ako mjere već postoje?
“Čini mi se da je u pozadini nešto što je logika stvari kada uđeš
s nekim u savez. Europska unija je savez u koji se ne ulazi
osvajanjem ni prisilom, nego dragovoljnim ulaskom. Ako hoćeš,
hoćeš. Ali kad uđeš unutra, imamo neka zajednička pravila i
moramo igrati zajednički. Kad se usvaja neki opći zakon, kao što
je ova konvencija – ima doduše u samoj konvenciji i paragraf, ne
moraš ti to čak prihvatiti. Nisi prisiljen. Ali je neobično ako
svi prihvate, a ti ne prihvaćaš. U tom kontekstu, mislim da je
Hrvatska tome pristupila, ne pod prisilom, nego više pod nekim
protokolom, ako smo unutra. Kad se donose zakoni, pozvan si dati
svoj doprinos. Onda članovi parlamenta dižu ruke, većina usvaja.
Istina, treba reći, Istambulska konvencija nije bila jednoglasno
usvojena” istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio i kako je vatikanski promatrač rekao da bi
se za načelno dobru stvar, zaštitu žena od nasilja, očekivalo da
je jednoglasno usvojena. No razlogom te podijeljenosti u
glasovanju o konvenciji u Europskom parlamentu smatra dvoznačnost
termina koji upućuju na rodnu ideologiju.
“To znači da se nameće nešto što nije prihvatljivo nekim
kulturama i nekim državama. Zato su se neke države distancirale.
Neke još nisu usvojile, neke dvoume. Naša je Vlada u tom
kontekstu izdala Interpretativnu izjavu koja možda pokušava i
ljudima u Briselu reći: ‘Ovo baš ne dolazi na plodno tlo kod
naših ljudi. Ovo će imati, kao što i ima, posljedice'” rekao je
nadbiskup Puljić.
Preporuča da pravnici kažu koliku težinu ima interpretativna
izjava. Smatra pozitivnim da se u izjavi otvoreno kaže da RH
smatra da odredbe konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne
ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu
promjene ustavne definicije braka. Nadbiskup ističe da je četiri
dana nakon Vladine objave izjave 20. ožujka 2018. g., isto
objavilo i Vijeće Europe u kojem ponavlja slične stavke. Vijeće
Europe kaže da države nisu obvezene provoditi tu ideologiju niti
je uvoditi u svoj sustav formulacijom: ‘Istanbulska konvencija ne
podrazumijeva obvezu pravnog prepoznavanja trećeg spola ili
osiguravanja pravnog prepoznavanja istospolnih brakova. Nema
obveze da države moraju uključiti u formalno obrazovanje
kurikularno edukativne materijale koji se specifično odnose na
homoseksualnost i transrodnost’.
“To je tumačenje došlo iz Bruxellessa. Mi nismo imali tu
informaciju. Ta informacija na neki način objašnjava, da država,
iako ratificira, nije obvezna to uvoditi u obrazovni sustav i u
pravni sustav. U tom kontekstu mislim da je dobro da je hrvatska
vlada izdala tu interpretativnu izjavu, jer je to onda vjerojatno
natjeralo i ove u Briselu da objave svoje tumačenje. Može to biti
i umirivanje situacije. Ali ako je to tako pravno, može imati
svoju težinu. Onda bismo bili sigurni da nitko nema pravo
nametati rodnu ideologiju u naš obrazovni ili u naš pravni
sustav” rekao je mons. Puljić.
Papa Franjo osamnaest puta javno se izjasnio protiv rodne
ideologije
Predsjednik HBK je komentirao i pripremu dokumenata o rodnoj
ideologiji koje će izdati Sveta Stolica. Kritički se osvrnuo na
intervente u medijima u kojima se govorilo da i papa Franjo
podržava rodnu teoriju. “Papa Franjo, nažalost, često biva
korišten ili zloupotrijebljen. Kategorički bih rekao što se tiče
rodne ideologije – nitko tako plastično, nitko tako jasno i nitko
tako bez imalo uvijanja i rukavica, nije govorio kao papa Franjo.
Osamnaest puta u pet godina. Zadnji put ove godine u siječnju,
kad je imao susret s diplomatima. A uglavnom se vrti oko jedne
rečenice koja je lako pamtljiva i koju je papa Franjo izgovorio
na nekoliko mjesta. Predzadnji put u Poljskoj kad je imao susret
s biskupima, pa je isto upozorio da se nažalost širi ideološka
kolonizacija. Dakle, papa Franjo kaže:
“Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”. Zaista mi je žao da
se ovih dana manipuliralo i sa Svetom Stolicom i s papom”
istaknuo je mons. Puljić. Demantirao je i da je Sveta
Stolica sudjelovala u sastavljanju Istanbulske konvencije. “Sveta
Stolica je sudjelovala na način što se kritički osvrtala.
Promatrač Svete Stolice je pozdravio da se takvo nešto priprema,
ali je upozorio na četiri, pet brojeva, gdje treba razjasniti
pojmove. Ovi to nisu uzeli u obzir i ostalo je i onako kako je
izglasano. Još uvijek ima nejasnih pojmova koje zaista treba
definirati. U tom kontekstu sudjeluje Sveta Stolica. Sveta
Stolica ne sudjeluje kao aktivni član. Sveta Stolica je samo
promatrač, u europskom parlamentu i kod Ujedinjenih naroda. Ne
želi biti unutra, ali ima pravo biti sa strane, promatrati,
sudjelovati diskusijom, svojim prilozima, kritikama,
opservacijom. U tom kontekstu, Sveta Stolica je zaista dala svoj
doprinos i Istanbulskoj konvenciji u smislu kritičke opservacije,
koja nažalost nije uzeta u obzir” rekao je nadbiskup Puljić,
izrazivši zadovoljstvo što Sveta Stolica priprema “dokument koji
će se vjerojatno ticati direktno konvencije, ali ne samo nje nego
uopće obrazovanja. A drugi će objaviti Kongregacija za nauk
vjere, tiče se antropologije”.
Nedostaje znanstveni pristup Istanbulskoj konvenciji i
rodnoj ideologiji
Nadbiskup naglašava da nedostaje znanstveni pristup kad se radi o
Istanbulskoj konvenciji. Potiče da se i u Hrvatskoj organiziraju
znanstveni simpozij, okrugli stolovi, gdje bi znanstvenici,
pravnici dali svoj prilog. Nadbiskup je komentirao i stavove
nekih katolika koji smatraju da bi se zastupnicima koji izglasaju
konvenciju trebalo uskratiti pričest jer je u suprotnosti s
crkvenim naukom. “Drugi Vatikanski koncil je dao drugo
usmjerenje. Do Drugog vatikanskog koncila, svih 19 koncila je
imalo mjeru: ako ne prihvatiš ovu istinu, ako ne prihvatiš ovaj
propis – Anathema Sit. Izbačen si. Isključen si. Uskraćeno ti je.
Papa Ivan XXIII. je učinio nešto, možda je to povijesni lom, čak
za naše vrijeme razumljiv i prihvatljiv, a to je: nećemo više
ekskomunicirati i izbacivati. Idemo i dalje sa svojim propisima,
sa svojim zakonima, svojim odredbama, ali uvjeravati. Obraćati.
Poticati. Karati. Moliti. To je sadašnja metoda. Vjerujem da bi
sada mnogi katolici htjeli da sada biskup uskrati pričest onome
što je digao ruku. To nije preporuka Drugog Vatikanskog sabora.
Ali ako je netko uporan, i ustraje tvrdoglavo uz krivi nauk, onda
se ima pravo reći: Gospodine, ja sam te upozorio tri, četiri
puta, pet puta sam te upozorio; dosta strpljenja. Molim te, nemoj
u ime kršćanstva to činiti. Dakle, postoji neka metoda. Ali nije
a priori metoda da se ljude tako osuđuje i izbacuje” rekao je
mons. Puljić, istaknuvši da to ne znači da biskupi odobravaju zlo
ili blagoslivljaju nešto što ne valja.
“Ali u duhu Godine milosrđa koju smo nedavno imali, Crkva je
Majka i učiteljica. Zaista to ne znači skrstiti ruke i ne
govoriti. Naše je opominjati, poticati, zvati, karati, pa ako
treba nekad i lupiti. Ali nije metoda prvenstveno lupi pa onda
učiti druge na temelju loših primjera”.
Odgojena savjest – orijentir ljudskoga ponašanja
U tom smislu, u razgovoru je istaknut značaj savjesti svakog
pojedinca, o čemu je za svog pohoda Zagrebu, u Hrvatskom narodnom
kazalištu, pred javnim i društvenim djelatnicima govorio sada
umirovljeni papa Benedikt XVI. Savjest je jako važna u društvu,
obitelji i Crkvi. To je instrument koji je čovjeku Bog usadio.
Treba savjest njegovati, pomoći joj da raste i bude odgovorna.
“Vjerujem kad bismo imali što više odgojenih savjesti, manje bi
bilo rovovskih podjela, manje bi bilo nesposobnosti da čujemo
jedan drugoga, manje bi bilo otpisivanja i galame. Savjesti moraš
pomagati pravilima, odredbama, praksom, vjerom, suživotom. Treba
biti kadar čuti drugoga. Treba biti kadar ući u bit stvari. Treba
biti kadar vidjeti što to nama donosi, pa ćemo zajednički
raspravljati. Ne samo da vrijedi, jer je moj tamo rekao, jer je
iz moje stranke to prihvatio. Ovdje mora zaista individualna
savjest doći do izražaja, kao i individualno uvjerenje. Tu mislim
da nam predstoji veliki napor. Nekada nas neke nevažne stvari
blokiraju i vode u pretjerane podjele, pa stvari ne idu naprijed”
upozorio je mons. Puljić.
Predsjednik HBK je komentirao smatra li da je zbog Istanbulske
konvencije došlo do najvećeg razmimoilaženja između predstavnika
hrvatske vlasti i Katoličke Crkve u Hrvatskoj, od osamostaljenja
naše države. “Ne znam bi li se moglo tako radikalno reći da je
ovo najveće, ali jest razmimoilaženje koje je uslijedilo radi
onoga što smo mi (HBK) u svome priopćenju rekli, kad smo, uz
ostalo, obrađivali i Istanbulsku konvenciju. Rekli smo da je
dobra stvar da se vodi briga o ženama i obiteljima. Ali smo
upozorili na neke brojeve koji su problematični. A budući da je
Vlada, nakon što je riješila ići u usvajanje te konvencije, ipak
pripremila tu interpretativnu izjavu, čini se da je ipak
osluškivala. Osluškivala možda narod koji se bunio, možda čak i
naše prigovore, pa je formulirala onako kako je formulirala. Ne
bih rekao da je to takva napetost da se mi ne bismo trebali
sastajati, razgovarati, nego dapače. To je možda i poticaj i da
se vidimo, da razgovaramo otvoreno, da argumentiramo. Nisam
pesimist tako kako ste vi to formulirali u pitanju. Nisam doživio
to kao neko strašno razilaženje. Ali jest razilaženje u
antropološkom vidu, što nam se čini da treba neke brojeve
očistiti, ili se od njih ograditi. Oni su tom interpretativnom
izjavom pokušali to nekako ograditi. Ne bih rekao da je to
razilaženje ‘Zbogom i Adio’, nego možda početak nekog dijaloškog
razgovora. A on nam je potreban zaista kao zrak” istaknuo je
mons. Puljić, podsjetivši da je to dobro poručio i kardinal Josip
Bozanić u svojoj uskrsnoj homiliji. “Jer je osjetio, kao što svi
osjećamo, da taj rovovski način komuniciranja ne koristi nikome.
Uostalom, i mi kao nositelji nauka Drugog vatikanskog sabora,
pozvani smo prvenstveno kao Crkva njegovati dijalog” rekao je
mons. Puljić. Ističe da su Crkva, društvene stvarnosti,
političari, ekonomisti upućeni jedni na druge i trebaju
razgovarati.
Hoće li spor oko Konvencije dovesti u pitanje ugovore sa
Svetom Stolicom?
Upitan može li razmimoilaženje između hrvatske vlasti i Katoličke
Crkve u Hrvatskoj zbog stava o Istanbulskoj konvenciji dovesti do
raskida ugovora između Svete Stolice i RH, jer to često neki
priželjkuju i problematiziraju, mons. Puljić je odgovorio: “Imaju
pravo problematizirati, imaju pravo priželjkivati, imaju pravo i
predlagati. Međutim, ti ugovori su jedna međunarodna konvencija,
koja kad je potpisana, trebaju biti zaista ozbiljni temelji da bi
se njih stavilo u pitanje. Što se tiče biskupa i Crkve u
Hrvatskoj, mi zaista nismo ničim ucijenjeni. Niti ugovorima, niti
pregovorima. Mi smo pozvani i u nemogućim i u teškim uvjetima,
kako reče Pavao, bilo to zgodno ili nezgodno, svjedočiti riječ
Božju, govoriti ono što smatramo da je po crkvenom zakonu i
propisima i ne bojati se nikoga. U tom kontekstu, ne plašim se ni
takvih prijedloga. Ali ne plašim se ni prigovora i razgovora.
Treba stajati uspravno. Sada kada štujemo Stepinca i očekujemo
njegovo proglašenje svetim, imamo uvijek pred očima hrabrog
hrvatskog viteza koji je nama biskupima zaista uzor. I ne plašimo
se nikakvih poteškoća, nikakvih izazova, nikakvih problema u tom
pogledu. Dapače. Želimo uložiti maksimum za svoju domovinu, za
svoj narod i pokušati zajedno s odgovornima u društvu dati svoj
doprinos u stvaranju bolje sutrašnjice i dobrog stanja u našem
društvu u svakom pogledu”.
Nadbiskup je komentirao i tekst objavljen u tjedniku Nacional,
naslovljen da mons. Puljić osobno ruši hrvatskog premijera i
detronizira kardinala Bozanića. Smatra da to nije bezazleno i bez
određene namjere. “Uvijek je bilo klasično pravilo, Zavadi pa
vladaj. U ovom kontekstu vjerojatno, žele zavaditi mene i
kardinala, a mene i kardinala staviti nasuprot onih koji su
zaduženi u ovom trenutku upravljati državom. Isusov proces traje.
I mi smo u tom procesu. Jedanput te osude, drugi put ti
prigovaraju, treći put si kriv. Mi smo spremni i na takve udarce.
Ali ono što molimo i tražimo Božju pomoć i zaštitu kako bismo
bili svjetlo poput Stepinca. Da budemo orijentir” rekao je mons.
Puljić.
“Neću se dati zaplašiti i uzmaknuti od principa”
Pozivajući se na jedno obraćanje pape Benedikta XVI. kad je
biskupima rekao da je dužnost biskupa biti Lichtkraft i
Richtkraft, nadbiskup je rekao da je dužnost biskupa u ovome
svijetu koji je labav, klimav, pomutljiv, biti pravac kojim
vjernici trebaju ići. “Ne bojati se i biti usmjeravatelj
(Richtkraft). I drugo, treba biti onaj koji tumači, svjetlo i
snaga svjetla (Lichtkraft). Jako je puno tame u svijetu, u našem
društvu, u našim medijima. Strašno je, upozorava mons. Puljić,
naglasivši da je bio zgrožen kako su jedne novine donijele
nekoliko slika skupa s kardinalom Bozanićem s naslovom “Rod
luđaka”. “Zamislite dokle to ide. Pa to je zaista govor mržnje.
Ja ne znam je li netko za to odgovarao? Je li itko prigovorio ili
replicirao? Ali to je strašno, da novine ili odgovorni urednik
trpi takve niske udarce” upozorio je mons. Puljić. Spomenuo je i
višetjedne “bezočne i bezobrazne” napade na Željku Markić. “Barem
su zagovornici Istanbulske konvencije trebali intervenirati i
tražiti zaštitu žene koja je bila izložena takvim napadima. U
našim medijima, nažalost, nedostaje odgovornosti. I tu su pozvani
urednici, sastavljači članaka, da daju svoj odgovoran doprinos.
Ovo je bilo strašno neodgovorno. U tom kontekstu i članak u
Nacionalu ne shvaćam u kontekstu dobrih namjera, nego: Ubaci kost
pa neka se oni između sebe glođu. Ja nisam tako opasan. Ali isto
tako, neću se dati zaplašiti i neću uzmaknuti od principa koji su
mi povjereni da ih kao biskup naviještam i za njih svjedočim”
zaključio je nadbiskup Puljić u razgovoru za emisiju ‘Znakovi
vremena’ Hrvatskog katoličkog radija.
