25. veljače dan je svetoga Donata, zadarskog biskupa i diplomata koji u Zadru odavno ne uživa dužnu zahvalnost. Naime, taj se dan u Zadru posebno ne obilježava već dva stoljeća, otkada je Napoleonova vojska opustošila Zadar i njemu posvećenu crkvu.
Rodio se u drugoj polovini VIII. stoljeća, prema predaji u jednoj
imućnoj zadarskoj obitelji, premda neki smatraju da je bio Irac.
Spominje se u franačkim analima iz 805. kao izaslanik
dalmatinskih gradova kod Karla Velikog u Thionvilleu.
Pripisuje mu se izgradnja zadarske crkve, rotonde (najprije
Presvetog Trojstva, poslije svetog Donata), izgrađene početkom
IX. stoljeća.
Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim napisom za
relikvije srijemske mučenice svete Anastazije (Stošije). Prema
predaji, te je relikvije Donat donio iz Carigrada, kada je s
mletačkim duždem Beatom, u ime Karla Velikog, godine 804.
pregovarao s bizantskim carem Nikeforom o razgraničenju između
Bizanta i hrvatskog kneževskog područja u Dalmaciji.
Sveti Donat je svetičine kosti prenio u svoj Zadar i pohranio ih
u tadašnjoj katedrali svetog Petra, koja je kasnije posvećena
svetoj Stošiji.
Neki smatraju da je u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog
Krševana mučenika. Preminuo je oko godine 811, a pokopan je u
veličanstvenoj crkvi Presvetog Trojstva, koju je obnovio i koja
je u XV. stoljeću po njemu i dobila ime.
Nakon provale Francuza u Zadar 1809., kosti svetog Donata
prenesene su u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze.
Sveti Donat drugi je zaštitnik grada Zadra, iza sv. Stošije. On
se svojim zaslugama, duhovnom snagom i čudesima izdvaja u nizu
duhovnih osoba Zadarske nadbiskupije. No, u zadarskoj Crkvi
posebno se štuju blagdani sv. Šime i sv. Stošije, na sv. Krševana
obilježava se Dan Grada Zadra, dok su četvrti zadarski zaštitnik
Zoilo i biskup Donat s vremenom stavljeni na marginu i pomalo
zaboravljeni.
