Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo je u srijedu u Haagu generala Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su "među najgnusnijima poznatima čovječanstvu".
“Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima
čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv
čovječnosti”, poručio je predsjedavajući sudac Alphons Orie
izričući Mladiću kaznu doživotnog zatvora.
“Djela optuženog bila su toliko presudna za počinjenje zločina da
bez njih zločini ne bi bili takvi kakvi jesu”, poručio je haški
sudac.
Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice.
Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za
genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da
zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid.
Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon,
istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao
zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite
napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne
zločine.
Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.
Mladić je izricanje presude do stanke pratio djelomično okrenut
leđima sudskom vijeću i gledajući u sudsku galeriju te se
povremeno smijući i odmahujući glavom. Nakon stanke,
određene zbog njegova povišenog krvnog tlaka, Mladić je izbačen
iz sudnice zbog ometanja postupka vikanjem i prebačen u
prostoriju unutar suda u kojoj je mogao dalje pratiti izricanje
presude.
Vijeće je potvrdilo ranije presude ICTY-ija da je u Srebrenici u
srpnju 1995. počinjen genocid ubojstvom tisuća muslimanskih
muškaraca i da su pripadnici vojske bosanskih Srba imali namjeru
njihova istrebljenja.
Raspravno je vijeće utvrdilo da su se u dijelu općina u BiH
dogodila ubojstva koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti i
ratne zločine. Prije, tijekom i nakon napada srpskih snaga na
nesrpska sela mnogi su ubijeni, kazao je Orie.
“Okolnosti su bile brutalne. Oni koji su pokušavali
obraniti svoje domove bili su suočeni s bezobzirnom silom. Došlo
je do masovnih pogubljenja i neke su žrtve podlegle
premlaćivanju. Mnogi počinitelji koji su uhvatili bosanske
muslimane pokazali su malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom
životu ili dostojanstvu”, kazao je Orie.
Predsjednik raspravnog vijeća, koji je čitao obrazloženje
presude, navodio je primjere ubojstava i zlostavljanja u Sanskom
Mostu, logoru Manjači.
Neki zločini predstavljali su istrebljenje, kazao je Orie
navodeći primjer kada su snage bosanskih Srba u 25. srpnja 1992.
u logoru Keratermu pucale u zatočenike automatskim oružjem, bačen
je među njih neki kemijski plin i na kraju su pogubljeni – te
noći njih između 190 i 220 zatočenika.
Vijeće je utvrdilo da su se događale deportacije i nehumani
postupci prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva u nizu
mjesta uključujući Banja Luku, Pale, Prijedor.
Vijeće je utvrdilo i da su mnoge žrtve bile nezakonito zatočene i
izlagane pritom mučenjima, redovito su pretučene a uvjeti
zatočenja bili su nehumani. Zatočene osobe bile su prisiljavane
na ponižavajuće seksualne odnose a mnoge su žene silovane
primjerice na području Foče, kazao je Orie. Među silovanima su
bile i djevojčice stare tek 12 godina. Neki slučajevi zatočenja i
mučenja završavali su smrtnim ishodima.
Vijeće je utvrdilo da su u šest bosanskih općina (Foča, Ključ,
Kotor varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) na istoku zemlje,
za koje tužiteljstvo tvrdi da su žrtve genocida, muslimani i
Hrvati bili žrtve ubojstava i zlostavljanja. Vijeće je većinom
glasova zaključilo da su počinitelji u Sanskom Mostu, Vlasenici i
Foči te u Prijedoru i Kotor Varošu namjeravali istrijebiti
muslimane no istodobno je zaključilo da su ti muslimani
predstavljali mali dio ciljane skupine. Stoga je vijeće
zaključilo kako nije bilo namjere istrebljenja čitave zajednice
pa time ni genocida.
Mladić je uz genocid u Srebrenici bio optužen i za genocid u tih
šest općina.
U pogledu zločina na području Sarajeva sud je utvrdio da su
stanovnici glavnog grada BiH sustavno, dugotrajno i neselektivno
napadani te da je grad bio žrtvom dugogodišnjeg terora snaga
vojske bosanskih Srba s okolnih položaja.
Vijeće je utvrdilo i da su snage bosanskih Srba u svibnju i
lipnju 1995. protuzakonito uzele za taoce pripadnike UN-a.
Vijeće je utvrdilo da su zločini počinjeni u okviru četiri
udružena zločinačka pothvata, kako je navedeno u optužnici.
Cilj prvoga udruženog zločinačkog pothvata bio je od 1992. do
1995. počinjenjem zločina (progonom, ubojstvima, deportacijama i
drugim zločinima) prognati muslimansko i hrvatsko stanovništvo s
područja BiH, cilj drugoga od 1992. do 1995. teroriziranje
Sarajeva, cilj trećega genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i
četvrtoga u svibnju i lipnju 1995. uzimanje pripadnika UN-a za
taoce.
Vijeće je u sažetku presude, koji je predsjedavajući sudac
Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena
zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo
bosanskih Srba ne navodeći nijednog dužnosnika iz Srbije koji su
bili navedeni u optužnici poput visokih dužnosnika srbijanske
službe državne sigurnosti.
Mladićeva uloga u svakom udruženom zločinačkom pothvatu i
počinjenju zločina bila je presudna, ocijenilo je sudsko vijeće
smatrajući da je dokazana njegova namjera sudjelovanja u
ciljevima zločinačkih pothvata uključujući genocid u
Srebrenici. On je osobno naređivao napade, birao ciljeve,
širio propagandu protiv nesrpskog stanovništva, nijekao zločine
uključujući genocid u Srebrenici.
Mladić je uhićen u Srbiji 2011. gotovo 16 godina nakon izvorne
optužnice. Suđenje je započelo 2012. i trajalo gotovo četiri
godine. Pred sud izvedeno je više od 370 svjedoka.
Optužen je u 11 točaka optužnice od čega su prve dvije za
genocid, pet je za zločine protiv čovječnosti i četiri za ratne
zločine.
