Saborski zastupnik Živog zida Goran Aleksić na svom je Facebook profilu objavio priču svog, kako kaže, "nesuđenog" prijatelja koji je odselio na Island.
Evo priče.
7. rujna
Bok Gorane… Evo da Vam se javim sa dalekog Islanda. Da…
Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost,
nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko gdje
bio ’41,’ ’45,’ 91…ko ustaša a ko partizan… Ne želim da moja
djeca moraju živjeti u takvom društvu. Sa vremenom će i oni doći
ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni,
nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju
ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i
za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca
vode sindikati, kojih na islandu ima, mislim, tri. Svaki
stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kennitalu, to je njihov oib,
a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u
koji radnici upisuju svoj oib kada su došli na posao i kada su
otišli sa posla, taj sat je od sindikata, te oni na taj način
kontroliraju da li je sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca
i sa plaćom. Plaća na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima,
bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je
uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i
otišao u banku promjeniti eure… Prvo, u banci vas dočeka jedan
gospodin u odjelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim
čekate… Uz kavu, čitanje novina… A banci je gužva, svi
nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao
slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od
kava, pita vas da li ste za još jednu kavu…. I tako… Čudno.
Tu nema ni erste, ni addiko, ni hypo, ni sberbank…. Samo
njihove islandske banke… Eto… Toliko od mene. Nadam se da vas
nisam zagnjavio. Pratit ću i dalje vaš rad i rad vaše stranke
koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove
prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom
prilikom. Pozdrav
U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam
cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek
tjedan dana….
Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj,
Hrvatsku… Lijepu Hrvatsku… Koju siluju svakodnevno raznorazne
spodobe na razne moguće načine… Probaj nešto pokušati napraviti
sa koalicijskim partnerima da konačno više netko dođe na vlast
bez ikakvih znakovlja.
20. rujna
Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u
hrvatskoj uvest. Nisam ni ja znao, ali prva plaća koju dobiješ
kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec
se ne plaćaju porezi i ostale stvari….
9. listopada
Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro…
Osim što mi fali obitelj sve drugo je super! Dobio sam prvu
plaću… Mogu reć da je “saborska”, druga će bit najvjerojatnije
premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa
u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve
rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim
prekoračenje po računu ali to je normalno… Druga stvar je što u
banci se nalazi moj izvadak od plaće, dakle ako ga želim na ruke
samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve,
od trgovine, frizera, pultova… Sve, sve… Plaća debitnom
karticom, gotovo nitko nema gotovine kod sebe, to mi je jako
čudno ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, jučer
smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci,
Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana…. Predobro, svi pričamo na
engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo
veliko prijateljstvo…. Islanđani su genijalni ljudi, pomognu
kad god treba, di god treba…. Eto… Toliko za sada…
Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske
gdje je plaća blagajnice 3000kn ovdje je 3000 eura, i naravno da
se da lijepo uštedit… Ovdje ako nekome rikne frižider ili
perilica ne mora razbijat glavu kako će ju kupit, ode i kupi….
Nije kao kod nas da mora na 24 rate u pevecu pa radi dok ju ne
otplati…. Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan
život, a ne za život na kredit…
