U organizaciji PD Paklenice i Stanice planinarskih vodiča Zadar organiziran je izlet u Nacionalni park Sutjeska i na Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine, od 22. do 24. rujna. A kako su se naši planinari snašli prenosimo u izvještaju:
“Sve je započelo, kao i obično, okupljanjem grupe od 20 uzbuđenih
planinara ispred zadarskog Interšpara. Na daleki put, na krajnji
dio Bosne, krenuli smo u 3 sata ujutro. S nekoliko obaveznih
zaustavljanja došli smo u Tjentište, sjedište Nacionalnog parka,
oko 11 sati. Nakon prijave u hotel “Mladost” uslijedio je odmor,
a za popodne smo već imali dogovorenu turističku turu uz stručno
vodstvo po Dolini heroja gdje se vodila Bitka na Sutjesci u
razdoblju od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine.
Posjetili smo Spomen kuću i Spomenik Bitke na Sutjesci koji
su dio spomen kompleksa na Tjentištu.
Na zidovima Spomen kuće nalaze se motivi iz Drugog svjetskog rata
i popis od oko 7000 imena poginulih boraca. Spomenik Bitke na
Sutjesci se sastoji od dvije kamene gromade visine 19 metara, a
iza spomenika je Plato brigada s kamenim trakama na kojima su
upisani nazivi jedinica.
Nakon bogate večere u restoranu “Komlen”, ostatak večeri proveli
smo u druženju i isčekivanju sutrašnjeg dana.
U subotu ujutro krenuli smo mini busom koji je po izgledu odavao
da je već odavno punoljetan, ali ni u jednom trenu nas nije
iznevjerio. Kratko smo se zaustavili na Dragoš Sedlu na
vidikovcu odakle se vidi prekrasan vodopad “Skakavac” visok preko 70 metara i Perućica,
najveća prašuma u Europi. Nastavak puta vodio je uskim
makadamskim putem i nakon ukupno sat vremena vožnje stigli smo do
Prijevora, naše polazišne točke. Glavni vodič Daniel Šarić
odlučio se, zbog veličine grupe, za dužu planinarsku turu
do vrha preko Trnovačkoj jezera, iako se do vrha može doći i
kraćim putem koji je osiguran sajlama.
Nakon 1.30 sata hodanja, prešli smo bosansko-crnogorsku granicu i
došli na prekrasno Trnovačko jezero u obliku srca, okruženo s tri
planine Bioč, Maglić i Volujak. Ekipa bi bila najradije ostala
cijeli dan na jezeru, ali još nas je čekao dugački uspon do
planinarog vrha. Put nas je vodio strmo kroz šumu, a onda se
ispred nas pojavio još strmiji sipar. Nastavili smo oprezno po
siparu, a iza nas sunce je obasjavalo Trnovačko jezero. Vidici su
se otvarali na sve strane i priroda je bila neodoljiva.
Nakon sipara napravili smo kratku pauzu na prijevoju, odakle smo
krenuli dalje po travnatom grebenu i dalje uživajući u pogledu.
Kad smo došli u posljepodnevnim satima na crnogorski Maglić
shvatili smo da ćemo morati odustati od bosanskog Maglića zbog
manjka vremena. Čekao nas je dugački povratak do autobusa i znali
smo da će nas na dijelu puta uhvatiti mrak. Teška srca, ali
planinarskog duha krenuli smo natrag istim putem. Na jezeru nas
je dočekala grupa planinara iz Tomislavgrada koji su kampirali
već dva dana i taj dan su uspjeli osvojiti naš neosvojeni vrh.
Nakon kratke pauze požurili smo se prema našem busu. Kad smo
napokon stigli na Prijevor, odakle je toga jutra krenula naša
jedanaestsatna avantura, vozač nam se obradovao jer je on cijeli
dan proveo sam čekajući naš povratak. Umorni, ali zadovoljni
večerali smo u istom restoranu kao prethodne večeri. Nakon toga
neki su požurili na spavanje, a neki su se ipak ostali družiti u
hotelu prepričavajući dojmove.
Sutra dan smo krenuli prema Zadru i na putu smo napravili pauzu u
Mostaru. Nakon kratkog turističkog razgledavanja grada, na
preporuku našeg člana grupe, pojeli smo prave bosanske čevape,
popili kavu i zasladili se baklavama, i sretni i zadovoljni
krenuli na put prema kući.
Bez obzira što smo u subotu morali odustati od našeg planiranog
vrha cijeli izlet je bio uspješan, a bosanski vrh će nas
pričekati do neke nove planinarske avanture.”
