Povodom donošenja skore odluke o nabavi modernih i skupih borbenih zrakoplova u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, propitujemo odgovorne, bi li možda bilo mudrije nabaviti protupožarne kanadere i helikoptere za hitnu medicinsku skrb?
Mora li u velikom požaru planuti naš dom ili stradati u prometnoj
ili kakvoj drugoj nesreći netko od naših najmilijih, pa da
shvatimo da je bilo daleko pametnije umjesto ulupavanja enormnog
novca u borbene zrakoplove, nabaviti kanadere i medicinske
helikoptere?- pita Vesna Balenović, predsjednica udruge Zviždač.
Problem u prioritetu
Nije točno da nema novca za kanadere i helikoptere za hitnu
medicinsku pomoć. Ako ima novca za utrku u naoružavanju, onda
mora biti i novca kojim će se gasiti požari i spašavati životi
građana. Problem je samo o racionalnom utvrđivanju prioriteta.
Da se diglo 36 kanadera umjesto 4, nedavni požar u Makarskom
primorju sigurno bi bio brzo ugašen i ne bi vatra došla do praga
kuća i hotela. Da se tako razmišljalo ranije, ne bi danas imali
križeve na Kornatima, a mladi životi naših hrabrih vatrogasaca
bili bi spašeni. Nakon silne tragedije ovog mjeseca u kojoj je
izgorjelo 65 ljudi, portugalce sigurno ne bi trebalo dugo
nagovarali da umjesto borbenih zrakoplova imaju protupožarne.
Koliko vremena treba uvjeravati odgovorne osobe za odluku o
nabavi zrakoplova u Hrvatskoj da postupe, onako kako bi danas
najradije postupili portugalci? Treba li se Hrvatskoj dogoditi
slična tragedija, pa da se probudi naknadna hrvatska pamet?
Postanimo protupožarna zračna sila na Mediteranu
Normalno je da generali razmišljaju o naoružavanju, ali svi
moramo biti svjesni i realnih potreba građana i gospodarskih
mogućnosti Hrvatske. Na sreću, još uvijek imamo vremena bez
strasti i nepristrano procijeniti, što je Hrvatskoj
potrebnije i tako postupiti.
Čitamo ovih dana na portalima da se Ministar obrane brine
da dečki koji ulaze u MIG nakon toga i slete. Razumijemo taj
strah, ali pametnije bi bilo da piloti umjesto u MIG sjednu u
kanader, ugase požar i mirno slete na more ili u zračnu luku. U
tom slučaju cijela Hrvatska imala bi više koristi i zajedno
s Ministrom manje brinula! Hrvatskoj nije prioritet
naoružavati se skupim zrakoplovima za neki neizvjesni budući rat,
do kojeg za životnog vijeka tih borbenih zrakoplova nikad ne mora
niti doći. Hrvatska danas nasušno treba kanadere za svakodnevnu
bitku s požarima, kako bi spasila živote, domove, maslinike,
vinograde, stada, kako se ne bi morali evakuirati turisti iz
hotela, kako bi se osigurala normalna, a ne plamteća turistička
sezona. Hrvatska sa budućih 16 borbenih zrakoplova, nikad neće
postati regionalna zračna velesila, ali sa 36 novih kanadera i
onim kanaderima koje već imamo, može postati zapažena
protupožarna zračna sila na Mediteranu.
Bila bi to dobra poruka i susjedima, da svoj novac umjesto u
obijesno naoružavanje ulažu u humane svrhe, na dobrobit svojih
građana i dobrosusjedskih odnosa. Nabavom kanadera poslali bi
jasnu poruku Europi i susjedima da Hrvatska niti potiče, niti
učestvuje u militarizaciji regije, da je Hrvatska posvećena
miru i dobrobiti svojih građana.
Za medicinsku skrb nabavimo specijalizirane
helikoptere
Umjesto dva glomazna, teška i spora ruska helikoptera Mi 8,
smještena u Splitu i Rijeci, i jednog policijskog u Dubrovniku.
kakve sada koristimo za spašavanje i hitnu medicinsku skrb,
kojima je za polazak iz mirovanja potrebno 30 do 40 minuta i koji
za slijetanje koriste isključivo heliodrome ili aerodrome,
trebali bi nabaviti lake, brze i specijalizirane medicinske
helikoptere kakvih npr. samo jedna Austrija ima preko 50. Da je
medicinska skrb organizirana na taj način, život
14-ogodišnje zadranke Sare Čirjak na Velebitu ovih dana
vjerojatno ne bi bio tragično izgubljen, kao niti životi otočana
ili brojnih žrtava prometnih nesreća duž hrvatskih autocesta i
nepristupačnih krajeva.
Umjesto 16 borbenih zrakoplova 36 kanadera
Hrvatsku bi npr. borbeni švedski zrakoplov Gripen s opremom
koštao 80 milijuna eura, pa tako 16 puta za kompletnu eskadrilu.
Tu su i dodatni troškovi izgradnje infrastrukture, naoružanja,
obuke pilota i tehničkog osoblja. Visoki su i troškovi korištenja
zrakoplova. Cijena sata leta borbenog zrakoplova stoji do 7.000
dolara. Uzmemo li u obzir da naši borbeni piloti lete oko 50 sati
godišnje, trošak leta jednog hrvatskog pilota iznosio bi godišnje
350.000 dolara, tj, za cijelu eskadrilu gotovo 6 milijuna dolara
godišnje.
Cijena novog vatrogasnog zrakoplova kanadera CL-415 kakve
Hrvatska već koristi za gašenje požara iznosi 35 milijuna
dolara. Novcem potrebnim za nabavu eskadrile švedskih Gripena
mogli bismo kupiti 36 novih vatrogasnih kanadera ili dvostruko
više rabljenih. Znamo da je alternativa borbenom zrakoplovstvu
dobra protuzračna obrana. Kanaderi na žalost nemaju alternativu.
Kao što su predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i MORH utihnuli
o uvođenju obveznog vojnog roka, kojeg su godinama s puno strasti
i zdušno zagovarali, tako se nadamo da će prevladati zdrav razum
i hladna glava, da nam obala neće nestajati u plamenu, da noćno
nebo neće obasjavati plameni jezici, da će bolesni i ozlijeđeni
unutar “zlatnog sata” biti dopremljeni u operacijske dvorane,
dakle da će utihnuti priče o borbenim zrakoplovima, a da će se
krenuti u nabavu neophodnih kanadera i helikoptera za hitnu
medicinsku skrb.
