Hrvatsko novinarsko društvo (HND) u povodu Svjetskog dana slobode medija u srijedu je u Zagrebu dodijelilo godišnje nagrade za 2016. te novinarom godine proglasilo urednika i voditelja RTL Direkta Zorana Šprajca.
Za novinara godine bili su nominirani i urednik Nacionala
Berislav Jelinić, direktor vijesti, urednik i voditelj N1
televizijeTihomir Ladišić i novinar 24 sata Boris Rašeta. Od
ukupno pristiglih 454 važećih glasova članova HND-a najviše je
dobio Zoran Šprajc – njih ukupno 176.
Kako se ističe u obrazloženju nominacije, Šprajc od ponedjeljka
do četvrtka, u studiju RTL Direkta obrađuje najvažnije događaje
dana uz uvijek aktualne goste, pomičući granice žanra.
‘Ipak, glavni adut Direkta njegovi su osobni komentari koji, uz
urođenu mu domišljatost i često brutalnu iskrenost,
kontekstualiziraju najvažnije društvene teme. U toj potpunoj
uredničkoj slobodi, prometnuo se u jednog od najutjecajnijih
komentatora hrvatske svakodnevnice’, stoji u nominaciji.
Šprajc je nakon uručenja nagrade zahvalio svima, a naročito
kolegama konkurentima za novinara godine pritom izrazivši i
kritiku mnogima koji olako shvaćaju profesiju i dužnost novinara.
‘Ne može svatko biti član novinarskog društva, ne može svatko
kvalitetno sastaviti rečenicu. Prije svih priča da su drugi
krivi, mi novinari moramo pravilno raditi svoj posao’, istaknuo
je Šprajc.
Nagradu Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo dobio je
Hajrudin Merdanović za seriju članaka o Perici Matasu objavljenih
u 24 sata. Kako se ističe u obrazloženju nominacije, ‘dvije
države, tri ministarstva i 36 godina – sve to nije bilo dovoljno
da čovjek iz psihijatrijske bolnice na Rabu, gdje su ga prozvali
Perica Matas, dobije identitet.
Ali je zato bio dovoljan jedan jedini novinar. U manje od dva
mjeseca, nakon niza novinarskih terena, serije dirljivih tekstova
i pročitanih stotina stranica dokumenata, u Perici su brat i
sestra prepoznali davno izgubljenog brata. Malo je novinarskih
radova danas koji se temelje na višetjednim istraživanjima i
upornom traganju za istinom’.
Nagradu za televizijsko novinarstvo dobili su Daniela Draštata,
Marijana Kranjec i Ljiljana Mandić za film ‘Neprežaljeni’
Hrvatske radiotelevizije. Riječ je, stoji u obrazloženju, o
iznimno dojmljivom dokumentarnom filmu koji na vrlo životan način
govori o romskom stanovništvu iz okolice Županje i Vinkovaca koje
je na tom području živjelo do 1942. Posvećen sjećanju na romske
žrtve Holokausta, odnosno Porajmosa, film je bilješka o stradanju
ovoga naroda u NDH.
Za radijsko novinarstvo nagrađen je Albert Petrović za emisiju
‘Tko je ovdje lud’ Hrvatskog radija Rijeka u kojoj, kako je
istaknuto, Petrović urednički potpisuje emisiju koju osmišljavaju
i oblikuju psihički bolesne odrasle osobe iz Doma Turnić u
Rijeci. ‘Poigravajući se žanrovima, u rasponu od
klasično-novinarskih do glazbenih, ispovjednih ili dramskih,
emisija postiže rijetku raznolikost koja nas suptilno približava
svijetu njihovog zakinutog građanstva’, ističe se u obrazloženju.
Za novinsku fotografiju nagradu Nikša Antonini dobio je Jurica
Galoić iz Pixella koji je ‘uhvatio’ dva prošlogodišnja
potpredsjednika Vlade, Tomislava Karamarka i Božu Petrova tijekom
postrojavanja HV-a na stadionu NK Zagreb i to usred najžešće
krize koja će nekoliko dana kasnije dovesti do pada Vlade i prvih
pravih izvanrednih izbora u hrvatskoj povijesti.
Za najbolji snimateljski prilog nagrađeni su Goran Šantar i
Davorin Tram za film ‘Usidreni’ Nove TV koji kroz životne priče
pet sugovornika govori o vukovarskoj današnjici, ali i budućnosti
toga grada.
Za istraživačko novinarstvo nagrađene su Sandra Carić Herceg i
Orhidea Gaura Hodak za, prema mnogima – ključno novinarsko
otkriće 2016, članak ‘Kako su se plaćale konzultantske usluge
Karamarkovoj supruzi – Lobist Mola Ani Karamarko platio 60 tisuća
eura’, objavljen u Nacionalu, a nagradu za internetsko novinarsko
dobila je Melisa Skender za članak objavljen na Lupiga.com, ali i
seriju tekstova o gradnji crkve u parku na zagrebačkoj Savici i
otporu stanovnika toga kvarta.
Nagradu za životno djelo Otokar Keršovani dobila je Jasna Babić,
kako se u obrazloženju ističe, sinonim hrabrog novinarstva u
Hrvatskoj koja je 1988., kao već izrazito afirmirana novinarka,
ušla u profesionalno novinarstvo. U vrijeme Domovinskog rata
radila je kao ratna reporterka, a u drugoj polovini devedesetih
‘novinarsko pero hrabro umače u društvenu kaljužu, otkrivajući
brojne društvene i političke afere post-ratnog, tranzicijskog
društva’.
Jasna Babić nije mogla doći na dodjelu nagrada na kojoj su bile
citirane njezine riječi: ‘Slobodu nam nitko neće dati, novinari
imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni
manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči
slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto
darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva
– onda se brate mili može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme’.
