Danas je Veliki četvrtak koji označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje - Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota, koji završavaju Kristovim uskrsnućem, blagdanom Uskrsa.
Na Veliki četvrtak prije podne se održava samo jedna sveta misa u
cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima.
Ona se naziva Misa posvete ulja. Biskup tada blagoslovi tri ulja:
bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se
mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa
(uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde,
te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.
Navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje večere. Prije mise
se isprazni tabernakul (svetohranište, ormarić u kojem se čuvaju
hostije). Pjeva se Slava, a tada zazvone zvona i više ne zvone do
vazmenog bdijenja. Nakon čitanja evanđelja može se izvršiti obred
pranja nogu.
Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki
petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim
(tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu,
odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu
jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Također, svi se ukrasi s
oltara odnesu. Tada se obično upriličuje barem jednosatno
klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu,
kada su njegovi učenici pozaspali.
Hrvatski običaji na veliki četvrtak
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se
nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone
crkvena zvona. U južnoj Hrvatskoj je običaj da se na Veliki
četvrtak vezuju crkvena zvona. Dječaci drvenim škegrtaljkama
označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve Anđeo
gospodnji te vrijeme početka crkvenih slavlja.
Procesija za križem ili hvarska procesija ‘Za križen’ naziv je za
tradicijsku noćnu procesiju, koja se već nekoliko stoljeća svaki
Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru. Procesija je
jedinstveni obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i
kulturnog identiteta, stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara,
koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Iznimna je i po
svom trajanju (tijekom 8 sati prođe se 25 kilometara) i po
naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode
bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je
povijest i život križ duboko upisan. Procesije kreću u 22 sata iz
mjesta Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče, i u
hodnji se ne susreću da bi se u 7 sati ujutro vratila svaka u
svoje polazište.
Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz
15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani
pjevači, kantaduri. Dva pjevača iz svake procesije po dolasku u
crkvu započinju pjevati Gospin plač a druga dvojica im odgovaraju
pjevajući posebne stihove ispjevane u čast zaštitnika crkve i
nadahnute mukom Isusovom.
Veliki petak
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Na taj se dan u
Crkvi oduvijek postilo. Na Veliki petak nema svete mise, nego
postoje samo obredi Velikog petka. Svećenik nosi odjeću crvene
boje, simbol mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez
pjesme. Kada svećenik dođe do oltara, klekne ili legne okrenut
licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na Veliki petak je
Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.
Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća
molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi
ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja
razotkriva. Svaki put se pjeva: Evo drvo križa…, a narod u šutnji
poklekne, te odgovara: Dođite, poklonimo se!; svaki put višim
glasom.
Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili
ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje
označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče
moj, što učinih tebi…). Zatim slijedi pričest, i to s hostijama
koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi
Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak
Kristove smrti.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, najčešće se jede suho voće,
kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom. Također se
jede i riba. U kontinentalnom dijelu šaran i štuka, a u Istri,
Primorju i južnoj Hrvatskoj morska riba i plodovi mora.
Stariji ljudi nekada su molili 33 Isusove krunice. Pije se čaša
crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Na Veliki petak
sve je tiho jer se vani ništa ne radi. Posebno se ne radi ništa,
ako se mora nešto tući npr. čekićem i sl. U Poljicama se navečer
prije obreda pjeva Gospin plač.
Na Veliki petak u svim Kaštelima održavala se procesija s
upaljenim svijećama i nošenjem križa kao simbolom, koji je od
simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja.
Žudije, čuvari Kristova groba
Žudije su čuvari Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom
običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
Mladi sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskog Loreta 1857.
donio je taj običaj u svoju župu sv. Ilije u Metkoviću, otkud se
proširio dolinom Neretve i kasnije Dalmacijom i Dalmatinskom
zagorom.
Ovaj tradicijski običaj raširen je po cijeloj Dalmaciji od kraja
19. stoljeća. S vremenom, svaka je župa iznjedrila svoje običaje
tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim
specifičnostima. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu
kada se pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”. Nakon što se
ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus je
uskrsnuo”, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju
na pod i preplašene pobjegnu.
Velika subota i Vazmeno bdijenje – Uskrs
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema
mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven.
Navečer, nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo
započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju,
se slavi Vazmeno bdijenje. Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo
osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo
uskrsnuće, po kojima smo i mi vjernici spašeni.
Vazmeno bdijenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja
bdijenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i
pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su
urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i
svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu
svijeću od ognja bdijenja, te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi,
tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što
vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od
uskrsne.
Nakon toga slijedi hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji
započinje: Ovo je noć… Potom se čitaju biblijska čitanja.
Najprije se čitaju tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti
sedam, a nakon svakog se pjeva ili čita psalam, te svećenik moli
kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može smanjiti na tri, s
tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti.
Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava
Bogu na visini…, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno
Aleluja, te slijedi evanđelje.
Ponovno se počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te
zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo,
pobijedio smrt. Slavi se i danja misa na Uskrs.
Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog
otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo otkupljeni.
No kod nas se na Uskrs daleko više pridaje vrijednost običnom
poganskom, nekršćanskom folkloru: “uskršnjim” jajima, pilićima,
zečevima i sl., nego tajni našega spasenja.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih krijesova –
vuzmenki. U mnogim krajevima ljudi pripravljaju pred crkvom pravu
gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen, a ne
suvremenim upaljačem ili šibicom. No prije je svećenik palio
vatru tako da je potpaljivao gubu – koja raste po panjevima i na
starom drveću – i zatim naslagana drva.
Uskrs
Uskrs je najveći kršćanski blagdan, slavi se središnji događaj
kršćanstva: Kristovo uskrsnuće. Uskrs se često naziva i Vazam.
Sama riječ vazam dolazi od vuzem (uzeti), odnosno označava da se
nakon dugog vremena posta (post se u korizmi, i to ne svugdje,
prekidao samo na Veliki četvrtak) opet može uzeti meso.
Postoji određena razlika između Vazma i Uskrsa. Dok Uskrs
označava sam dan kada se slavi Kristovo uskrsnuće, Vazam je širi
pojam i označava cijelo otajstvo spasenja – Kristovu muku, smrt,
uskrsnuće i proslavu.
Blagdan Uskrsa se ne slavi svake godine u isto vrijeme. Danas se
on slavi u prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca
(uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22.
ožujka i 25. travnja, to znači da blagdan Uskrsa može pasti samo
unutar tog vremena.
