Zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je okružnicu naslovljenu 'Poziv na molitvu za ranjene obitelji i uznike u Haagu i diljem svijeta' svećenicima, redovništvu i vjernicima laicima Zadarske nadbiskupije.
Nadbiskup Puljić poziva na molitvu za šestoricu uznika Hrvata iz
BiH u Haagu. “Pozivam svećenike, vjernike i Bogu posvećene osobe
neka u moljenju krunice, križnog puta i u molitvama vjernika
uključe ove ili slične molbeničke nakane: Svim ranjenim
obiteljima diljem Bosne i Hercegovine i svijeta, kao i svima koji
pate i trpe zbog odvojenosti od svojih obitelji, neka Bog daruje
svoju pomoć i utjehu.
Po zagovoru Djevice Marije i blaženog Alojzija Stepinca, neka Bog
udijeli našim haškim uznicima, kao i svim progonjenima diljem
svijeta, mir, strpljenje i pravdu” poručuje mons. Puljić. Pismo
je uputio s obzirom na žalbeni postupak na prvostupanjsku
nepravomoćnu presudu u Haagu kojom se sumnjiče šestorica Hrvata,
političkih i vojnih čelnika iz Hrvatske Republike Herceg-Bosne,
da su “sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu” s prvim
hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane
Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom, s ciljem “etničkog
čišćenja prostora Herceg-Bosne i njenog pripajanja Hrvatskoj ili
stvaranja nove hrvatske republike na tom prostoru”.
“Sve to, kada bi presuda postala pravomoćna, u konačnici bi
značilo da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu”
ističe mons. Puljić i upozorava “koliko je apsurdna ta
nepravomoćna presuda”. “Dovoljno se prisjetiti što su hrvatski
narod i hrvatska država učinili za opstojnost, samostalnost i
obranu Bosne i Hercegovine. Najprije valja reći da je referendum
o neovisnosti BiH 29. veljače i 1. ožujka 1992. g. uspio
isključivo zbog aktivnog zauzimanja i sudjelovanja hrvatskog
naroda u BiH koji je bio organiziran ustrojem Hrvatske zajednice
Herceg-Bosne.
Republika Hrvatska prva je priznala neovisnost Bosne i
Hercegovine, a Hrvati u BiH prvi su se suprotstavili
velikosrpskoj agresiji na BiH. Hrvatska je primila nekoliko
stotina tisuća izbjeglica i prognaniKa muslimana-Bošnjaka iz BiH.
Ranjenici iz postrojbi Armije BiH liječili su se u hrvatskim
bolnicama, čak i u vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH”
poručuje nadbiskup Puljić i podsjeća da je “Hrvatska vojska u
vojno- redarstvenoj akciji Oluja spriječila pad Bihaća i tako
onemogućila veći zločin nego što je bio onaj u zaštićenoj zoni
Srebrenica. Moglo bi se još puno toga nabrajati što su sve
hrvatski narod u BiH i hrvatska država učinili za opstojnost i
obranu BiH. Sve spomenuto u suprotnosti je s glavnim tezama
haaške nepravomoćne presude” poručuje mons. Puljić.
Nadbiskup ističe i da se, “uz velika stradanja i progone u
nedavnom ratu, Hrvatima iz BiH koji bi se htjeli vratiti na svoja
ognjišta, onemogućuje na razne načine povratak u svoje domove. U
tom vidu, nepravedna prvostupanjska presuda Haaškog suda mogla bi
biti poticajem da se Hrvati uopće i ne vraćaju u BiH. A to bi
mogla biti i velika kušnja za Republiku Hrvatsku” poručuje mons.
Puljić i zaključuje: “Kao vjernici imamo pravo i obvezu boriti se
za pravdu i istinu, protiv svih oblika manipulacije događajima i
nepravdi prema ljudima.
A efikasni načini borbe su navještanje i širenje istine te
molitveno ozračje u crkvama, svetištima i obiteljima za mir i
pravdu. Budući da je treći tjedan u korizmi uobičajeno posvećen
‘solidarnosti i zajedništvu s Crkvom i ljudima u Bosni i
Hercegovini’, učinilo mi se prikladnim pozvati ovim dopisom
da nastavimo molitvenu solidarnost te preporučimo svoje
sunarodnjake u BiH moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije i
drugih svetaca i blaženika” potiče nadbiskup Puljić podsjećajući
na misao bl. Alojzija Stepinca: “Kad vam oduzmu sve, ostaju vam
dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači”.
