Istraživanjem "Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj" obuhvaćeno je 207 kućanstava i anketirano 99 djece. U projektu su pod vodstvom Paula Stubbsa sudjelovali sociolozi i ekonomisti.
Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto
veća je od prosjeka europskih zemalja, a stopa dugotrajnog
siromaštva djece izrazito je visoka – veće stope imaju samo
Bugarska i Rumunjska, pokazali su rezultati istraživanja
predstavljenog u utorak na zagrebačkom Ekonomskom institutu.
Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto
veća je od prosjeka EU i EFTA-e (Lihtenštajn, Norveška,
Island, Švicarska) a u razdoblju od 2012. do 2014. pala je
za deset posto. No i dalje su najvećoj opasnosti od
siromaštva u Hrvatskoj djeca koja žive u kućanstvima s većim
brojem djece i manjim brojem zaposlenih te roditeljima nižeg
stupnja obrazovanja. Upozorava, rečeno je na predstavljanju, i
činjenica da je stopa dugotrajnog siromaštva veća od stope
privremenog siromaštva.
Zbog toga što im prihodi u kućanstvu nisu dovoljni, 65,7
posto siromašnih kućanstva nije na vrijeme platilo režije za
tri ili više mjeseci u posljednjih godinu dana; 62,8 posto
njih smanjilo je korištenje komunalija a 25,1 posto je kućanstava
kojima su isključene neke komunalije (najčešće struja, telefon i
voda).
Siromašne obitelji oko dvije trećine hrane dobivali su iz
vlastite proizvodnje ili članova obitelji, rodbine
i prijatelja. U protekla dva tjedna gladno na spavanje išlo
je 21,3 posto članova kućanstava, a 43,5 posto
roditelja ponekad je gladno radi zadovoljavanja potreba
djece.
Iako žive u siromašnim kućanstvima istraživanje je pokazalo da
73,7 posto djece smatra kako žive prosječno kao većina, njih
23,3 smatra da su siromašni, a samo jedno djete istraživačima je
reklo da su jako siromašni. Optimistično je i što 90 posto
anketirane djece ima pozitivan stav prema budućnosti, a njih 94
posto sretno je većinu vremena.
Voditelj istraživanja Stubbs novinarima je istaknuo važnost
centara za socijalnu skrb i socijalnih radnika, jamčenje
minimalnih naknada i dječjeg doplatka. “Dječji doplatak ne može
biti mjera samo za demografsku obnovu, već mora biti i mjera
za smanjenje dječjeg siromaštva”, naglasio je.
Sociolog Siniša Zrinščak, koji je sudjelovao u istraživanju,
upozorio je da samo oko 30 posto djece čiji
roditelji primaju socijalnu pomoć ide u vrtić, važan za
njihov daljnji razvoj socijalizacije. Također,
djeca siromašnih roditelja u neravnopravnijem su položaju
prema vršnjacima jer češće nemaju kompjutore niti novca za
druženja ili školske izlete. “Neki roditelji su očajni kada
djetetu moraju platiti izlet,” rekao je i dodao kako je jedna
mama usporedila koliko je hrane mogla kupiti za ta tri ili četiri
dana izleta.
Napominjući kako su socijalna pomoć i dječji doplatak najvažniji
izvori prihoda siromašnih obitelji, Zrinščak smatra da kod
svih reformi o tome treba voditi računa. Dobrim drži i ideju
uvođenja univerzalnog dječjeg doplatka. Pri tome bi
siromašni i primatelji socijalne pomoći trebali imati još neki
dodatak, jer im je to izuzetno važno za
preživljavanje.
Državna tajnica u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i
socijalne politike Margareta Mađerić rekla je da će
rezultati tog istraživanja pomoći da sve mjere usmjerene prema
djeci, obitelji i mladima pomognu rješavanju jednog od
najvećih problema, odumiranju Hrvatske.
Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić upozorila je da su
njezina iskustva u praksi poražavajuća jer svakodnevno
dobivaju informacije o siromašnoj djeci. Smatra da se na svim
razinama državne vlasti većinom deklarativno govori o pravima
djece, dok to u praksi nije tako.
