Na današnji dan prije 92 godine rođen je ugledni zadarski i hrvatski arheolog te povjesničar umjetnosti, akademik Ivo Petricioli (Zadar, 9.3.1925. - 28.5.2009.) .
Ivo Petricioli rođen je u Zadru, a obitelj potječe iz mjesta Sali
na Dugom otoku. U srodstvu s potomcima zadarskog slikara Franje
Salghetti-Driolija, Ivo Petricioli je i sam bio predodređen za
život u svijetu umjetnosti, okružen umjetničkim djelima i
starinama.
Akademik Petricioli završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1943.
godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao
je Povijest umjetnosti s klasičnom arheologijom i hrvatsku
povijest 1950. godine, a na istom fakultetu je i doktorirao 1957.
godine.
Svoj radni vijek započeo je u Arheološkom muzeju u Zadru u
kojemu je radio od prosinca 1949. do kraja 1954. godine. Od
1955. do 1958. djeluje kao stručni suradnik u Institutu za
historijske nauke Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa sjedištem
u Zadru. I konačno, od 1958. do umirovljenja 1994. godine
djeluje na Filozofskom fakultetu u Zadru. 1976. godine bio je
v. d. direktora zadarskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Bio je članom više znanstvenih i stručnih društava: Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti (redoviti član od 1992.),
Matice Hrvatske, Matice Zadrana, Društva povjesničara
umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog arheološkog društva, ICOMOS –
Sekcije za Hrvatsku.
Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja: 1966. Godišnju
nagradu Grada Zadra; 1973. republičku nagrada za knjigu
“Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike”; 1997. Državnu
nagradu za životno djelo; 1999. Nagradu Grada Zadra za životno
djelo ; 2000. titulu “Professor emeritus” Sveučilišta u Splitu.
Pod njegovim mentorstvom doktorirali su poznati zadarski
stručnjaci Emil Hilje s temom “Gotičko slikarstvo u Zadru” i
Pavuša Vežić s temom “Episkopalni kompleks u Zadru”. Ako je
općepoznato da o učitelju najviše govore njegovi učenici, onda
je ovo dovoljno.
O njemu nam najbolje na temelju vlastitoga iskustva može reći
njegova nekadašnja studentica, danas eminentna hrvatska
znanstvenica, povjesničarka umjetnosti, doktorica znanosti
Marija Stagličić.
“Akademik Ivo Petricioli za života je ostvario ogroman opus
svojim otkrićima u istraživačkoj djelatnosti, u fakultetskoj
nastavi, u zaštiti spomenika kulture, u muzejskoj djelatnosti i
širenjem svojih saznanja u inozemnim stručnim krugovima. On je
predstavnik vrste univerzalnog povjesničara umjetnosti kojega
je iznjedrilo 20. stoljeće na tlu Dalmacije.
Bio je arheolog i povjesničar, povjesničar umjetnosti i
stručnjak za pomoćne povijesne znanosti, terenski i arhivski
istraživač. Teme i razdoblja istraživanja kojima se on bavio
protezale su se od starokršćanske do umjetnosti 19. stoljeća, a
s jednakom snagom i točnošću proučavao je arhitekturu,
skulpturu, slikarstvo, zlatarstvo i minijaturu. Moglo bi se
reći da je akademik Petricioli počeo od ničega kad je pedesetih
godina prošloga stoljeća došao u ratom razrušeni Zadar.
U intervjuu za Kvartal iz 2005. akademik ovako opisuje svoj
početak rada: “Pristupajući radu nisam očekivao neka velika
otkrića. Cilj mi je bio što objektivnije osvijetliti i što
pravilnije vrednovati zadarsku baštinu, a u vezi s njom i onu
drugih predjela u Dalmaciji.” Međutim, njegova predanost poslu
i predodređenost za bavljenje umjetničkim djelima otvarala je
teme i donosila velika otkrića.
Prebirući krhotine ranoromaničkih reljefa napisao je svoju
doktorsku disertaciju. Obilazeći ruševine poratnog Zadra slagao
je sliku romaničkog i gotičkog grada kakav je nekada bio.
Između ostaloga to je nakon dugogodišnjeg rada i istraživanja
rezultiralo trima maketama grada Zadra koje su izložene u
zadarskom Narodnom muzeju.
Na pionirskom zadatku našao se i nakon 1956. godine kad je
osnivanjem Filozofskog fakulteta ugašeno radno mjesto stručnog
suradnika pri Institutu za historijske nauke, pa je postavljen
za docenta tek osnovane Katedre za povijest umjetnosti. Bez
odgovarajuće knjižnice pri Katedri, s oskudnom fototekom i
tehničkim pomagalima akademik Petricioli je vrlo snalažljivo
rješavao probleme uključujući i “domaću radinost”, što je i nas
studente navelo na sudjelovanje u sređivanju i inventarizaciji
fototeke i dijateke.
Seminari iz nacionalne povijesti umjetnosti održavali su se na
terenu, što je za studente bilo zahtjevno, ali i poučno. Koliko
god student dobro pripremio temu, Profesor je uvijek
intervenirao ispravcima ili novim spoznajama. Tako su studenti
usvajali metodologiju rada svoga Profesora, što se na kraju
iskazalo kao neka vrsta “zadarske škole” u studiju povijesti
umjetnosti.
Spomenuta metodologija svakako se temeljila na Profesorovu
školovanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je
prihvatio i upamtio principe stalnog provjeravanja postojećih
znanstvenih rezultata i oslanjanja na vlastita kritička
prosuđivanja. Međutim, primjena stečenih znanja dobila je
osobni pečat samog akademika Petriciolija. Izuzetna preciznost
i točnost zapažanja povezana je s crtačkim talentom akademika,
vidljivog i u sposobnosti da u jednom potezu izradi nečiju
prepoznatljivu karikaturu.
Moć uočavanja bitnoga, odbacivanje svega suvišnog i
prepoznavanje karakteristične oblikovne crte izbija i iz
njegovih tekstova gdje sabranom usredotočenošću razmršuje
složene zadatke i argumentirano ustvrđuje nova tumačenja ili
atribucije. U pristupu proučavanja neke umjetnine uvijek je
uključivao povijesne izvore i arhivske podatke uranjajući
proučavano djelo u njegov povijesni kontekst.
Napisao je blizu dvije stotine znanstvenih članaka i dvadesetak
knjiga, a bio je prisutan u javnosti i novinskim člancima,
intervjuima i katalozima izložbi. Posebno je značajno njegovo
sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. U
istraživačkom radu najviše vremena posvetio je srednjovjekovnoj
arhitekturi i urbanizmu, slikarstvu, skulpturi i zlatarstvu.
Jednako značajne radove ostavio je izučavajući ranokršćansku i
renesansnu umjetnost, pa i jednu temu zadarskog slikarstva iz
19. stoljeća.
Spomenimo samo neke značajnije knjige koje su kronološkim redom
objavljivane: Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji, koja je
postala priručnik na sveučilištima bivše Jugoslavije i
prevedena na talijanski za venecijanske studente sveučilišta
Ca’ Foscari; Zadarsko zlatarstvo i Škrinja Sv. Šimuna, u kojima
je donio nova i nepobitna tumačenja vrhunskih djela
srednjovjekovne zlatarske djelatnosti; Prošlost Zadra II i
Prošlost Zadra III, kapitalna djela napisana u suradnji s
drugim autorima, također priručnici svakome tko želi studirati
zadarski urbanizam i umjetnost od srednjega vijeka do baroka;
Od Donata do Radovana, knjiga prvenstveno namijenjena
studentima za proučavanje predromaničke i ranoromaničke
arhitekture i skulpture u Dalmaciji; Stari Zadar u slici i
riječi, u kojoj posebno dolazi do izražaja ogromna sakupljena
građa u domaćim i inozemnim arhivima i bibliotekama.
Dugogodišnji rad bio je okrunjen priznanjima i nagradama od
gradskih preko republičkih do državnih, a od 2000. nosio je
titulu professor emeritus Sveučilišta u Splitu.
Povijest umjetnosti i sve vezano uz tu znanost bio mu je i
posao i hobi.
Akademik Petricioli je i nakon umirovljenja 1995. nastavio
objavljivati knjige sintetizirajući svoje ogromno sakupljeno
znanje i građu. Iako opterećen zdravstvenim tegobama, pratio je
i komentirao kulturna i arhitektonska zbivanja u Zadru.
Odlaskom akademika Ive Petriciolija, ugasila se i treća latica
tzv. “dalmatinskog trolista” koji su činili akademici Cvito
Fisković, Kruno Prijatelj i Ivo Petricioli.
Iako je kao profesor u potpunosti ispunio svoj radni vijek
zaokruživši istraživanja i ostavivši u nasljedstvo svoje djelo,
metodologiju i generacije studenata – njegov odlazak ostavio je
prazninu, jer je do kraja života bio izuzetan sugovornik, osoba
enciklopedijskog znanja, kritičkog stava i preciznog uočavanja
pojava koje je sagledavao oštrim okom karikaturista.”
Ovo sjećanje njegove nekadašnje studentice najljepši je
doprinos obilježavanju njegova rođendana!
Za Maticu Zadrana Milenka Bukvić, predsjednica
