"Zadar marš - Dan žena" naziv je građanskog prosvjeda u sklopu kojeg je skupina građanki i građana u 17 sati krenula s prostora bivšeg TIZ-a prema stupu srama na zadarskom Forumu.
– Ovo je građanska inicijativa, a okupili smo se putem
Facebooka, kazala je za Radio Zadar
glasnogovornica grupe Nives Rogoznica.
Kolona prosvjednika je s transparentima na kojima uz ostalo piše
“Svoga tijela gospodar” i “50 nijansi
modrice” krenula prema Narodnom trgu i Forumu.
Evo i njihove poruke.
Čemu uopće Dan žena?
Kao i za većinu ostalih Dana kojima se nešto obilježava i
slavi, sasvim je legitimno pitati se: Čemu Dan žena uopće?
Konzumeristički karakter društva u kojem živimo preusmjerio
je fokus Dana žena s naglašavanja konkretnih problema s kojima se
žene bore na potrebu za iskazivanjem pažnje kroz kupovinu
poklona, večera itd.
Unatoč tome, međunarodna priznatost Dana žena i dalje
ostavlja potencijal da se sustavno narušavanje prava žena glasno
izrazi u javnosti barem jedan dan u godini. Samim time
doprinosimo obrani slobode govora i izražavanja, a čijem
ograničavanju sve više teži trenutna državna politika.
Zašto je i dalje potrebno zahtijevati ravnopravnost?
Ako se osvrnemo samo na seksističke stereotipe i predrasude
s kojima se svakodnevno susrećemo, na jezik kojem je muški rod i
dalje norma, već imamo odgovor na pitanje zašto žene i dalje nisu
ravnopravne u društvu.
Sad tome pridodajte viktimizaciju žrtava fizičkog i
seksualnog nasilja u društvu, nedovoljnu zaštitu u postupku
prijavljivanja nasilja, u procesu suđenja, nedovoljan broj
skloništa i sigurnih mjesta za žene i možda će biti jasnije zašto
su žene i dalje ugrožena skupina u društvu, skupina koja se svake
godine umanji za desetke onih koje su ubijene od strane partnera.
Ekonomsko i ostale oblike nasilja nismo ni spomenuli.
Osvrnimo se sada i na upitnost zadržavanja radnog mjesta
nakon porodiljnog, rad na crno, na pola radnog vremena,
potplaćenost i općenito siromaštvo i postat će jasnije zašto je
kratkotrajna novčana naknada po rođenom djetetu samo maskiranje
problema. Žene su i dalje potplaćene, mnoga (većinski ženska)
zanimanja i dalje podcijenjena, a jaz u plaćama između muškaraca
i žena i dalje utemeljen na općim, stereotipno utemeljenim,
karakteristikama žena.
Kada govorimo o poziciji žena u društvu, nemoguće je ne
spomenuti (katoličke) moralizatore koji apeliranjem na ukidanje
prava na pobačaj otvaraju prostor za ilegalne “mesnice” u kojima
će (opljačkane) žene biti prepuštene slučaju. Pravo na abortus
nije veličanje abortusa i ubojstva, ono je ženino pravo izbora
koje joj nitko ne smije uskratiti. Ovim putem apeliramo na Crkvu
i sve njene pripadnice i pripadnike da počne više promišljati o
značenju solidarnosti i milosrđu koje se nerijetko uskraćuju
svima onima koji se ne uklapaju u crkvenu viziju
ispravnosti.
Sve u svemu, unatoč čestim izvrtanjima i demoniziranju
feminističkih doprinosa ostvarivanju ljudskih prava žena te
ljudskih prava općenito, treba napomenuti da se ravnopravnost
žena nikada nije zahtijevala samo naspram muškaraca kao
pripadnika suprotnog roda, već naspram patrijarhalne matrice
kapitalističkog društva koja danas, u sprezi s Crkvom, ponovno
umanjuje važnost i značaj ljudskih prava žena.
Dan žena je još jedan dan ozbiljenja nas kao aktivnih
građanki i građana, nas na kojima je odgovornost očuvanja vlastih
prava i onih koje će se tek roditi i priključiti društvu. Stoga
se ovim putem obraćamo Crkvi i vladi:
Crkvo propovijedaj i djeluj za ljubav i solidarnost, za
ljudska prava svih, posebno onih siromašnih, izrabljivanih,
istraumatiziranih i odbačenih, s bilo koje strane granice.
Vlado ne ignoriraj Demokraciju, ljudska prava i slobode, ne
stvaraj državnog neprijatelja od onih koji to nisu, ne širi strah
i netrpeljivost i ne sužavaj nam pravo na izbor, počuju
organizatori prosvjednog marša.
