Spomenici glavnog i najrazvijenijeg hrvatskog grada izraz su dominacije suvremenog patrijarhata koji ženu smješta u privatnu sferu
Zagreb je muški grad i održava dominantno patrijarhalno uređenje
naslijeđeno iz vremena posvemašnjeg rasta unatoč širenju debate o
rodnoj ravnopravnosti, zaključak je istraživanja u novom
broju časopisa Politička misao objavljenog pred obilježavanje
rođendana ikone ženskih prava u Hrvatskoj Marije Jurić Zagorke.
Centar za ženske studije koji upravlja Memorijalnim stanom Marije
Jurić Zagorke, pripremio je tim povodom za drugu polovicu tjedna
raznolik program, no prva profesionalna novinarka, po kojoj su
nazvane brojne škole u Hrvatskoj, zapravo je prilično usamljena u
počastima koja Zagreb iskazuje rodnim pravima.
Katja Vretenar i Zlatan Krajina s Fakulteta političkih znanosti u
Zagrebu proveli su istraživanja u kojem su zaključili da je
sustav modernog Zagreba izrastao u grad muškog roda, dok je žena,
unatoč svojoj tjelesnoj prisutnosti, tek “simbolički odsutna”.
Oni su analizirali zastupljenost žena i muškarca u podacima koji
obuhvaćaju 3861 naziv svih javnih naziva, te utvrdili da 1032
ulice i trga ili 27 posto nose osobna imena muškog roda, a tek 69
njih odnosno samo 1,8 posto simbolizira žene.
Žene su zastupljene gotovo 15 puta manje od muškaraca, a većina
ulica posvećenih ženama su male sporedne ulice, daleko od
središta i važnih prometnica, ističu autori.
Pri tome, od ukupnog broja ulica koje su nazvane po osobnim
ženskim imenima tek njih 58 posto predstavlja konkretne povijesne
ličnosti vezane primarno uz nacionalnu kulturu, osim Marije
Terezije, dok se žene u velikom broju simboliziraju tek
arhetipski, tj. uglavnom im pripisuju ulogu majki.
Samo je Prolaz sestara Baković, žena s konkretnim imenima,
pronašao svoje mjesto u Donjem gradu i to na prilično skrovitom
mjestu. Te antifašističke borkinje Rajka i Zdenka, od 1990-ih do
2009. godine bile su ustupile mjesto nekom Miškecu, muškarcu za
kojeg nije bilo sigurnih saznanja ni o imenu niti o zasluzi,
ističu autori.
Zagreb ima ukupno 70 trgova, među kojima su tri ženskog imena:
Dubravkin trg, Trg Katarine Zrinske i Trg svete Marije Čučerske.
Muškim je imenima obilježeno 60 posto trgova, odnosno njih 42. No
“dominantnost muškog roda/spola iskazuje se ne samo brojnošću
upisanih imena, već i centriranjem pozicija”, napominju autori.
Trg svete Marije Čučerske, kao Ulica Marije Sniježne, Ulica Svete
Barbare, Svetoklarska ulica i Svetobarbarski odvojak nalaze se na
samim marginama proučavanog prostora.
U Zagrebu su, prema jednom izvoru, do 2007. godine bila 292
spomenika i skulpture. Od tog ukupnoga broja njih 145, odnosno 50
posto predstavlja muškarce, od čega konkretne i stvarne povijesne
ličnosti njih čak 108, odnosno 75 posto.
Skulptura i spomenika koji utjelovljuju stvarne ženske ličnosti
ima tek pet što čini tek 1,7 posto broja spomenika u Zagrebu,
navodi se.
Potpredsjednica Stranke rada i solidarnosti i zamjenica
gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, stanke koja u Zagrebu
ima većinu, pozvala je na Zagorkin rođendan, 2. ožujka, ispred
njezina spomenika u Zagrebu sve stranke da pri sastavljanju lista
za lokalne izbore poštuju ženske kvote, a birače da svoje biračko
pravo konzumiraju po tom principu.
Od ukupno 51 gradskog mandata zastupnicima pripada njih 36
odnosno 71 posto, a zastupnicama 15 ili 29 posto.
Autori u Političkoj misli navode neke ranije izrečene zaključke
zajedničke sjednice Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova
i Povjerenstava za ravnopravnost spolova kojima se utvrđuje da
broj žena nije zadovoljavajući. Taj je zaključak dostavljen
vijećima gradskih četvrti i službi za mjesnu samoupravu, a potom
je u fond imena uvršteno osam žena koje su obilježile život
Zagreba i Hrvatske, no do danas su imenovane samo četiri:
Park Zlate Bartl, Šetalište Vesne Parun, Park Diane Budisavljević
i Ulica Zulejke Stefanini Tućan.
Na Zagorkin rođendan Ustavni sud je odbio zahtjev da se zakon
koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim i zatražio od
Hrvatskog sabora da najdalje za dvije godine donese novi zakon
koji regulira to pravo.
Spomenici glavnog i najrazvijenijeg hrvatskog grada izraz su
dominacije suvremenog patrijarhata koji ženu smješta u privatnu
sferu gdje je njezina glavna zadaća reproduktivna, ističu autori
napominjući da tako isto ženu definira jezik, kao i većinska
politika. Iako je moderan europski grad koji svoj posvemašnji
razvoj duguje paralelnim procesima industrijalizacije i uspostave
nacionalnih država tijekom 19. stoljeća, Zagreb je u post-moderni
koloplet identiteta, fragmentacije i tokova, prenio modernističko
nasljeđe patrijarhata, zaključuju autori.
