Većina afričkih granica ostavština su kolonijalne podjele s
kraja 19. stoljeća koja se nije obazirala na etničke, jezične, vjerske i
plemenske elemente. Razdoblje poznato kao utrka za Afrikom (Scramble for
Africa) u kojemu su između 1880. i 1914. godine europske sile ubrzanom
kolonizacijom i osvajanjima međusobno podijelile čitav afrički kontinent.
Upravo su te linije koje nemaju veze sa realnim stanjem na terenu postale uzrok
stotina postkolonijalnih sukoba koji su odnijeli desetke milijuna života…
Jedna
takva podjela rezultirala je, nakon gotovo četrdeset godina ratovanja, rođenjem
55. afričke države koja će proglasiti nezavisnost do kraja godine –
Južnog Sudana.
Raspad Sudana
Od
proglašenja neovisnosti 1956. godine povijest Sudana obilježena je vojnim
režimima, islamistički orijentiranim vladama te sa dva građanska rata. Sukobi
se pojednostavljeno mogu svesti na antagonizam dominantnog muslimanskog sjevera
i zapostavljenog juga u kojemu dominiraju kršćanstvo i animizam, no situacija
je znatno složenija jer isprepliće niz raznih faktora poput plemenskih i
ekonomskih interesa.
Podjela
je znatno pojačana britanskom odredbom koja zabranjuje kretanje stanovništva
između dva područja pod izlikom sprečavanja širenja malarije (zapravo su
sprječavali širenje islama na kršćanski jug). U trenutku stjecanja neovisnosti
dominacija sjevera dovela je do pobune vojske na jugu zemlje te je započeo rat
koji će trajati do 1972. godine. Nakon deset godina statusa quo i samouprave
juga 1983. godine započeo je novi rat uzrokovan revizijom mirovnog ugovora,
uvođenjem islamskih zakona i sušom koji traje do 2005. godine. Mirovni ugovor
omogućio je šestogodišnje razdoblje samouprave do referenduma u siječnju ove
godine na kojemu je sa gotovo 99% odabrana neovisnost juga.
Ustanak
protiv centralizacije Khartouma izbio je devedesetih godina u tri istočne
provincije uz Crveno more uz potporu Eritreje (plemena Beja naseljavaju oba
područja). Sukobi nomada i ratara oko vode i zemlje krajem osamdesetih godina
prerasli su vremenom u otvoreni rat u Darfuru koji je rezultirao jednom od
najvećih humanitarnih kriza u bližoj povijesti. U sukobima protuvladinog JEM-a
(Justice and Equality Movement) sa vladinim snagama i đanđavidima (arapska
milicija na konjima koja je taktikom spaljene zemlje, silovanjima i ubojstvima
pustošila pobunjenička područja) od 2003. godine stradalo je oko 400 000 civila
te je izbjeglo oko 2,5 milijuna.
Cijeli
članak pročitajte na portalu Profitiraj.hr
