Masovni obavještajni nadzor nad građanima nije samo stvarnost, već i lukrativna industrija u 25 država, otkriva WikiLeaks objavljujući detalje o tvrtkama koje zarađuju milijarde prodajom sofisticiranih špijunskih alata državnim vlastima, uključujući diktature
Zvuči kao scenarij iz Hollywooda, no sustavi masovnog prisluškivanja,
ponajprije političkih neistomišljenika, ali i tzv. običnih građana,
postaju stvarnost. WikiLeaks je u četvrtak počeo objavljivati stotine dokumenata
prikupljenih iz čak 160 tvrtki ‘izvođača radova’ u okviru obavještajne
industrije zapadnih zemalja, koji rade na sustavima masovnog
špijuniranja.
Smještene u najrazvijenijim zemljama Zapada, međunarodne obavještajne
kompanije prodaju svoju tehnologiju svim državama svijeta. Ova
industrija u praksi uopće nije podložna zakonskim odrednicama.
Obavještajne agencije, vojne snage i policijske vlasti u mogućnosti su
tiho, u masovnim razmjerima i pod krinkom tajnosti prisluškivati
razgovore i nadgledati računalne procese pojedinačnih korisnika bez
pomoći i znanja davatelja telekomunikacijskih usluga. Korisnikova
lokacija može se otkriti putem mobitela, naravno, ako ‘meta’ nosi uređaj
sa sobom.
WikiLeaksov projekt razotkriva i kako zapadne tvrtke prodaju opremu
obavještajnim agencijama. U tradicionalnim špijunskim pričama, agencije
poput MI5 prisluškuju telefone jedne ili dviju osoba ‘od interesa’. U
posljednjih deset godina, sustavi masovnog prisluškivanja postali su
pravilo – obavještajne kompanije poput VASTecha tajno prodaju opremu
koja snima i arhivira telefonske razgovore cijelih nacija. Druge
lociraju sve mobitele u pojedinim gradovima, preciznošću od 50 metara.
Na obavještajnom tržištu su i sustavi koji prate sve korisnike Facebooka
i pametnih telefona.
Prodaja obavještajnih sustava diktatorima
Suradnja s medijima
WikiLeaks je u četvrtak ‘pustio’ 287 dokumenata, najavljujući
da će u okviru projekta Spy Files nastaviti objavljivati tajne
informacije. U suradnji s organizacijama Bugged Planet i Privacy International, kao i
medijskim kućama iz šest zemalja – njemački ARD, britanski Bureau of
Investigative Journalism, indijski Hindu, talijanski L’Espresso,
francuski OWNI i američki Washington Post – Wikileaks razotkriva tajnu
industriju koja doživljava procvat od 11. rujna 2001. i trži milijarde
dolara godišnje.
Nakon pada diktatura u Egiptu i Libiji, otkrivene su tzv. sobe za
prisluškivanje gdje se se uređajima korporacija Gamma iz Britanije,
Amesys iz Francuske, VASTech iz Južne Afrike i ZTE Corp iz Kine
nadzirali računalni promet i telefonski razgovori.
Obavještajne tvrtke poput američke SS8, talijanske Hacking Team i
francuske Vupen proizvode ‘trojance’ koji napadaju osobna računala i
pametne telefone te uz registriranje i arhiviranje svake pojedine
operacije snimaju čak i ono što se događa u prostorijama korisnika.
Druge kompanije, poput češke Phoenexije, surađuju s vojskom u
proizvodnji uređaja za analizu govora. Oni identificiraju korisnike po
spolu, dobi i razinama stresa te ih prate temeljem ‘govornih uzoraka’.
Američki Blue Coat i njemački Ipoque prodaju uređaje vladama u Kini i
Iranu, koje ih koriste kako bi spriječile disidente da se organiziraju
preko društvenih mreža.
Trovicor, tvrtka-kći Nokia Siemens Networksa, opskrbila je vladu u
Bahreinu uređajima kojima su nadzirali aktivista za ljudska prava Abdula
Ghanija Al Khanjara. Njemu su predočeni detalji iz osobnih razgovora
koje je vodio preko mobitela, prije nego što je prošle zime ispitan i
pretučen.
Smrtonosni obavještajni podaci
U siječnju 2011., američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) započela
je gradnju postrojenja vrijednog milijardu i pol dolara u pustinji
Utaha, gdje će se obrađivati i arhivirati terabiti obavještajnih
podataka. Telekomunikacijske kuće u svim zemljama spremno pružaju
državnim vlastima informacije o klijentima. Za vrijeme kolovoskih nereda
u Velikoj Britaniji, objelodanjeno je da je proizvođač Blackberryja,
Research in Motion (RIM), nudio pomoć vladi u identifikaciji klijenata.
RIM je bio u sličnim pregovorima i s Indijom, Libanonom, Saudijskom
Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Pojedine komercijalne tvrtke prodaju specijalna programska rješenja za
analizu podataka pretvarajući ih u moćne alate koji mogu služiti vojnim i
obavještajnim agencijama. Primjerice, u vojnim bazama širom SAD-a,
piloti ratnog zrakoplovstva videolinkovima i joysticima navode
bespilotne letjelice Predator koje nad Bliskim istokom i središnjom
Azijom skupljaju obavještajne podatke. Na temelju tih podataka, CIA-ini
djelatnici ispaljuju projektile Hellfire na probrane mete.
CIA je kupila programska rješenja koja joj omogućuju da trenutno pronađe
vezu između govornog uzorka i telefonskog signala, precizno određujući
identitet i lokaciju pojedinaca. Takva rješenja, pod nazivom Geospatial
Toolkit, prodaje tvrtka Intelligence Integration Systems, Inc. (IISI) sa
sjedištem u Massachusettsu. Druga tvrtka iz Massachusettsa, Netezza,
kupila je kopiju softvera i navodno prodala ‘hakiranu’ verziju CIA-i za
bespilotne letjelice.
IISI je tužio Netezzu, a osnivač tvrtke i autor softvera Rich Zimmerman u
ime tužitelja izjavio je na sudu da je zapanjen time što ‘CIA želi
ubijati ljude programskim rješenjem koje ne funkcionira’.
