Prijatelj Ante Gotovine, Željko Dilber koji je i predsjednik Odbora za branitelje HDZ-a kaže kako niti svojoj stranci neće dopustit zloporabu Gotovininog imena u političke svrhe, a misli kako po tom pitanju u stranci neće morati 'intervenirati'. Otkrio je i kako su Gotovinina obitelj i prijatelji bili maltretirani od strane države
Protivi se objavi registra branitelja i smatra kako se zloporabom tog
statusa i lažnim braniteljima trebaju baviti državne institucije.
Predlaže da se objavili lista lažnih branitelja i upozorava na moguće
neugodnosti koji će svi koji se nađu na popisu koji sprema ministar
Predrag Matić imati.
‘Mislim da nakon objave Registra branitelja nitko s tog popisa neće moći
biti siguran da ga na nekoj granici neće zateći neka, najblaže rečeno,
neugodnost, barem dok ne dokaže nevinost. Sjetimo se, s takvim smo
situacijama nedavno bili konfrontirani. Taj strah od babaroga, kako kaže
ministar, nije tako neopravdan. Imamo branitelje koji žive u entitetima
poput Republike Srpske, gdje bi ih mogli snaći problemi’, kaže Dilber
za Večernji list.
Komentirao je i razočaranje dijela desnice govorima Ante Gotovine. ‘Ja
nisam razočaran i nisam iznenađen. On je konzistentna ličnost. Kakav je
danas, takav je uvijek bio. Druga je stvar što su ga pojedinci i
političke opcije, što desne što lijeve, koristile po potrebi, a on se
nije mogao braniti. Kasnije, u pritvoru, opet nije imao pravo govora’,
dodaje.
Ponovno je istaknuo da on kao suborac i prijatelj Ante Gotovine ne bi
mogao pružiti Tomislavu Karamarku ruku i aktivno raditi u stranci kojoj
je on na čelu, da je Karamarko imao nečasnu ulogu u slučaju generala.
‘Kompetentno mogu reći, onoliko koliko o tome zasad smijem govoriti, da
Karamarko nije imao nečasnu ulogu u slučaju generala Gotovine kakva mu
se pripisuje. Želim vjerovati da će se u dogledno vrijeme o tome moći
javno govoriti. Zar itko razuman, nakon svega što sam prošao, može i
pomisliti da bih ja pružio ruku Tomislavu Karamarku da je tome tako’,
kaže Diber.
Opisao je i maltretiranje od strane državnih institucija za vrijeme
Gotovininog bijega.
‘Moje uhićenje, pretraga moje kuće i sve najgore
neugodnosti događale su se 2004. godine za vladavine HDZ-a, međutim,
toga je bilo i dvije godine prije, za mandata lijeve vlade. Jednom, dok
smo Dunja Gotovina, mali Ante i ja putovali od Pakoštana prema Zagrebu,
zaustavila nas je policija negdje ispred Slunja. Dva i pol sata su nas
držali, kao zadnje kriminalce, jer gospođa Gotovina nije imala dokument
kojim bi dokazala da je Ante njezin sin. Živjeti i preživjeti prošlih
dvanaest godina u Hrvatskoj za sve nas je bilo traumatično, neovisno o
političkoj orijentaciji garniture na vlast’, zaključuje.
