Odabiranje čestitke, slaganje teksta,
kupovina markice i šetnja do poštanskog sandučića. Pisanje Božićnih i
novogodišnjih čestitki nekad je bio dio blagdanske tradicije. Jesu li
običaj potisnule društvene mreže i elektronička pisma i šalju li
Zagrepčani božićne čestitke istražila je Mia Katančević.
Iznenađenje i simbol blagdana nekada nisu bili samo
pokloni pod borom već i čestitka u sandučiću. Broj poslanih čestitki u
padu je već dugi niz godina, ističe Jo Kempen iz Hrvatskih pošta, no
običaj nije zaboravljen.
“Ono što znamo od prošlih godina, poučeni iskustvom i brojem
pošiljaka je da u prosincu u odnosu na ostale mjesece ima više od
milijun pismovnih pošiljaka. Možemo zaključiti da su to božićne čestitke
i da ih ljudi šalju”, rekao je Kempen.
Ista se brojka očekuje i ove godine. Razlog slanja, uz dobre želje je i nostalgija za prošlim vremenima.
“Ljudi šalju. To je danas postao više jedan retro običaj. Ali ljudi
vole poslati i napisati čestitku, izdvojit vrijeme da ju odaberu te tako
na neki način dočaraju atmosferu”, kaže Kempen.
Ispitali smo koliko Zagrepčani njeguju taj običaj i kako su čestitali blagdane svojim najmilijima.
Zagrepčani možda ovih dana neće naći čestitku u sandučiću, ali jedan
čovjek ih svakog Božića dobije najviše. Ima bijelu bradu, crveno
odijelo, a adresa je – Sjeverni pol.
“Nađu se pisma djedu Mrazu. Djed Mraz je ove godine u pošti zaprimio nešto više od 500 pisama”, naglasio je Kempen.
Čini se da su pisma Djedici tradicija koja će nadživjeti društvene
mreže, barem dok gospodin Božićnjak ne otvori profil na Twitteru i
Facebooku.
