Obrazlažući nepravomoćnu
odluku o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj izvanraspravno vijeće
zagrebačkog Županijskog suda odbacilo je glavni argument obrane da je u
tom slučaju nastupila zastara, pojašnjavajući da se kod europskog
uhidbenog naloga (EUN) postojanje zastare u domaćem zakonodavstvu niti
ne mora ispitivati za kaznena djela navedena u katalogu EUN-a, među koja
spada i ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Suprotno mišljenje od vijeća kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić,
osim obrane, imalo je i tužiteljstvo koje je u ovom slučaju bilo u
dvostrukoj ulozi. Osim Njemačke koja zahtjeva Perkovićevo izručenje,
tužiteljica Dunja Pavliček zastupala je i hrvatsko državno odvjetništvo
koje smatra da je zastara za Đurekovićevo ubojstvo nastupila još 1998.
Osim toga, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo još je 1997.
odbacilo kaznenu prijavu koju je protiv Perkovića kao organizatora
ubojstava hrvatskih emigranata, među ostalim i Đurekovića, podnijela
tadašnja Sigurnosno informativna služba Ministarstva obrane.
Obje strane u postupku svoje su tvrdnje o zastari potkrijepili
mišljenjima relevantnih pravnih stručnjaka zagrebačkog sveučilišta –
tužiteljstvo mišljenjem predstojnika katedre za kazneno pravo Davora
Derenčinovića, a Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo mišljenjem profesorice
s iste katedre Zlate Đurđević.
Osim zastare, Nobilo je tvrdio da Perković u Njemačkoj neće
imati pošteno suđenje, jer je temelj za izdavanje tjeralice bila presuda
doživotnog zatvora Krunoslavu Pratesu zbog pomaganja u Đurekovićevu
ubojstvu. Cijela je presuda, smatra, utemeljena tek na lažnom iskazu
bivšeg ‘udbaša’ Vinka Sindičića, čije je svjedočenje organizirano da bi
se spasila optužnica.
Perković je, pak, uz ranije navedeno tvrdio da ne pristaje na
izručenje jer nije počinio zločin, ali i zato što bi kao pripadnik tajne
službe prije i nakon 1990. bio podvrgnut znatno širem ispitivanju od
onog vezanog uz Đurekovićevo ubojstvo.
Argumente o zastari Županijski je sud odbacio tvrdnjom da se kod
zahtjeva za izručenjem ne ispituje tzv. dvostruka kažnjivost za 32
kaznena djela navedena u katalogu EUN-a, zbog čega nije niti ulazilo u
utvrđivanje nastupa zastare.
“Slijedom navedenog vijeće je prigovore zastare i državnog
odvjetništva i tražene osobe ocijenilo neosnovanima”, navodi se u
rješenju Županijskog suda, danas objavljenom na službenim internetskim
stranicama.
Vijeće je zaključilo da se “europski uhidbeni nalog, kao
instrument međunarodne pravne suradnje, temelji na načelu međusobnog
priznanja i visoke razine povjerenja između država članica, što u sebi
sadržava pravnu obvezu i moralnu odgovornost nacionalnih sudova
izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju
postojanja malobrojnih i striktno propisanih razloga za odbijanje
predaje”.
Turudićevo vijeće zauzelo je stav da bi, čak i kada bi
preispitivali zastaru, ona nastupila 50 godina nakon Đurekovićeva
ubojstva, odnosno tek 2033. U opširnoj odluci na 14 stranica naveli su
pravni slijed od zakona bivše države u kojoj je za ubojstvo bila
propisana i smrtna kazna do važećih propisa, među kojima je i hrvatski
Ustav iz 1990. koji je smrtnu kaznu zamijenio dugotrajnim zatvorom.
Sud je, među ostalim, neosnovanim ocijenio i Perkovićev strah da
u Njemačkoj neće imati pošteno suđenje, ističući da ta zemlja kao
razvijena članica EU poštuje temeljna prava i slobode. Njemačka je,
podsjećaju, svrstana na četvrto mjesto po pravnoj djelotvornosti, dok je
Hrvatska je u toj kategoriji tek na 88. mjestu. “To nedvojbeno ukazuje
na važnost njemačkog modela u ostvarivanju sustava vladavine prava ne
samo na europskoj nego i na svjetskoj razini”, navodi se u obrazloženju.
