Na sideropeničnu anemiju, tj. anemiju koja je posljedica nedostatka željeza i pogađa oko sedam posto američkih muškaraca i dva posto žena nerijetko može ukazivati potreba za konzumiranjem nekih neobičnih nenutritivnih tvari poput primjerice gline, pepela ili štirke, ali i potreba za konzumacijom većih količina leda.
Kompulzivna potreba unošenja u organizam navedenih nehranjivih tvari u razdoblju od najmanje mjesec dana ili više poremećaj je poznat kao pika, a potreba za jedenjem leda stručno se naziva pagofagija. Ne treba miješati povremeno grickanjem kockice ili dviju leda iz čaše s pićem s kompulzivnom potrebom za jedenjem većih količina leda.
Znanstvenici ne mogu pouzdano kazati zbog čega dolazi do ovog poremećaja, no većina ih kao uzrok navodi nedostatak željeza u organizmu koji dovodi do izrazite žudnje za nekim tvarima, iako ona ne mora nužno imati nikakvu nutricionističku vrijednost niti nadomjestiti njezin nedostatak.
Veza između sideropenične anemije i pretjerane potrebe za unošenjem u organizam većih količina leda otkrivena je kasnih šezdesetih. Tada je zamijećeno da je simptom unošenja velikih količina leda u organizam kod pacijenata nestao pošto se razina željeza u krvi povećala, odnosno dosegnula uobičajene vrijednosti, prenosi znanstvena internetska stranica Sciencealert.
Roditelji manje djece ne bi se trebali zabrinjavati ukoliko ona imaju potrebu povremeno pojesti nešto što ne bi trebala, poput zemlje ili pijeska, jer je takvo ponašanje najčešće rezultat njihove znatiželje i istraživanja okoline, tvrde znanstvenici, ali i upozoravaju da je, ukoliko takvo ponašanje traje dulje od mjesec dana i manifestira se kao kompulzivna navika, posrijedi pika poremećaj.
Na sreću sideropenična anemija je izlječiva i nestaje nakon što se u ishranu uvede hrana bogata željezom, vitaminima i mineralima.
